Tog nema nigdje u svijetu, HMS ima trenutno dva predsjednika i dva Upravna odbora, a nijednog službeno!

Hrvatski motociklistički savez dugo već potresa kriza. Prošlogodišnji odstup glavnog sponzora INA - Industrije nafte, primorao je predsjednika Anđela Mijatovića, čovjeka iz njeznog kadra, na ostavku. Tek u trećem pokušaju održana je redovna Skupština Saveza, 16. studenog 2007. godine. Podsjećamo, prva nije prošla, jer nije prihvaćem financijski plan upravo spomenutog predsjednika Mijatovića i njegovog Upravnog odbora, drugi pokušaj nije uspio jer se nije skupio kvorum, a na trećem je, nakon nadmetanja dvije suprotstavljene skupine i koncepcije, velikom većinom izabran za novog predsjednika industrijalac Đuro Gavrilović, vlasnik istoimene Mesne industrije iz Petrinje, s 33:15 u glasovanju protiv Igora Eškinje, dotadašnjeg dopredsjednika HMS-a i predsjednika Sportskog odbora. U novi Upravni odbor birani su: Petar Čekalović, Ivan Šola, Rajko Vučković, dr. Miran martinac, Darko Rogulić i Zvonko Pavlic, jedini koji je uspio "preživiti" od članova bivšeg Upravnog odbora. Za članove Nadzornog odbora izabrani su Cvetko Grabušić, Zdravko Leljak i Miroslav Krpan. Upravni odbor je potom za dopredsjednike Saveza odredio Rajka Vučkovića i Darka Rogulića, a ovaj potonji postavljen je i za novog predsjednika Sportskog odbora. Održano je nekoliko skupova i profilirani su novi sportski pravilnici. U Petrinji je Đuro Gavrilović sponzorirao svečano proglašenje najboljih vozača i klubova, te zaslužnih djelatnika HMS-a u 2007. godini, gdje je podijeljeno više od 250 raznih pokala i plaketa. Zatim je otkrivena proceduralna pogreška, pa Gradski ured za opću upravu u Zagrebu nije prihvatio registraciju gospodina Gavrilovića za predsjednika Saveza, jer nema hrvatsko državljanstvo, što stoji u članku Statuta HMS-a.

Zbog tog nije priznat ni izabrani Upravni odbor, a jedino su prihvaćena dva od tri člana Nadzornog odbora (Grabušić i Leljak). Da je postojala dobra volja, dakako i suglasnost unutar HMS-a, moglo se naknadnom promjenom tog članka Statuta, ostaviti mogućnost Đuri Gavriloviću i njegovoj ekipi da ostvare ponuđeni program, što bi, s obzirom na većinu kojoj je Gavrilović izabran na Skupštini, bilo logično i pošteno. No, skupina nezadovoljnika takvim ishodom, izlobirala je, podržana jednim od članova Nadzornog odbora (Zdravko Leljak), a na temelju zahtjeva jedne trećine klubova, održavanje izvanredne Izborne skupštine, 16. veljače. Na tom skupu, uz kvorum od 33 članice, jednoglasno je za predsjednika Saveza izabran bivši spidvej šampion i čelnik SK Unija iz Goričana, Zvonimir Pavlic, za članove Upravnog odbora: Igor Bošković, Marijan Božić, Igor Eškinja, Tomica Franja, Želimir Krištović i Stjepan Peršin, te za trećeg člana Nadoznrog odbora Ivica Mihaljević. U pripremi te sjednice, potrebno je istaknuti, aktivno je sudjelovala glavna tajnica HMS-a Ljiljana Cvetković, koja nije podržala onaj drugi saziv Skupštine, o kojem ćemo više reči kasnije, te se tako svrstala na stranu samo jednog dijela članica HMS-a, što je posve neprofesionalno! Tom prilikom su stavljene van snage sve odluke Upravnog odbora i drugih tijela u razdoblju od 16. studenog 2007. do 16. veljače 2008. godine. Tad je, 23. veljače, održana također izvanredna Izborna skupština HMS-a, također prema sazivu jedne trećine članica, a za koju je javno obrazloženje legitimiteta obznanio drugi član Nadzornog odbora (Cvetko Grabušić). I ta je Skupština imala potrebni kvorum, a 32 članice s pravom glasa donijele su sve odluke jednoglasno! Bio je to zapravo ispravak propusta oko statusa gospodina Gavrilovića. Bilo je za očekivati da će ugledni industrijalac, nakon onakvog postupka prema njemu, povući svoju kandidaturu. Za novog predsjednika HMS-a izabran je poznati gospodarstvenik Rajko Vučković, a za članove Upravnog odbora; Petar Čekalović, dr. Miran Martinac i Darko Rogulić, koji su bili birani i na Skupštini od 16. studenog, te novi članovi; Zvonko Nogolica, Marijan Papić i Igor Rađenović. Ova Skupština HMS-a istaknula je svoj temeljni, menadžerski princip biranja članova u Upravni odbor, pretežno ljude za koje se vjeruje kako su kadri uspješno pribaviti HMS-u nužno potrebna financijska sredstva. Taj je skup također usvojio i novi, izmjenjeni i dopunjeni Statut HMS-a, što je jedan od važnih uvjeta pri službenoj registraciji Saveza. Jednu stvar, međutim, potrebno je posebno istaknuti. Igor Eškinja, često spominjan funkcioner, bivši dopredsjednik HMS-a i predsjednik Sportskog odbora, na Skupštini od 16. studenog uvjerljivo poražen od protivkandidata za predsjednika Đure Gavrilovića, kako je vidljivo na izvanrednoj Izbornoj skupštini HMS-a, od 16. veljače, izabran je u Upravni odbor, a osobno je, na onoj drugoj izvanrednoj Izbornoj skupštini HMS-a, od 23. veljače, kao predstavnik svog kluba AMD Kvarner, glasovao za izbor predsjednika Rajka Vučkovića i njegov novi Upravni odbor. U najmanju ruku to je vrlo zanimljivo, ali i puno govori u mudrom (ili licemjernom !?) postupku gospodina Eškinje, koji se tako, na neki način osigurao, pa nek' bude što bude!

AUTO - Prilog Jutarnjeg lista i Sportskih novosti (29. siječnja 2008.)

Mladina, istinski hrvatski brand

* Nakon moderniziranja, staza na obroncima Plešivice spada među pet najboljih u Europi i u vrh svjetskih

Svjetska i europska prvenstva u motokrosu, u organizaciji Mladina tima i MCK Ina - Jaska, a pod pokroviteljstvom Ina - Industrije nafte, godinama su već među najvećim "oktanskim" priredbama u našoj zemlji.
Sve je počelo danas već davne 1979. godine, kad je AMD Amater iz Jastrebarskog odlučio pokrenuti natjecanja u motokrosu na obroncima Plešivice, odnosno padinama popularne vinorodne Mladine.

ŠAMPION KREIRAO STAZU

Entuzijasti AMD-a ubrzo su s riječi prešli na djela, pa je nedugo zatim sagrađena atraktivna staza koju je kreirao ondašnji višestruki šampion, Karlovčanin Leno Šoštarić. Šoštarić je do pojave Gorana Goričkog i Nenada Šipeka bio najveći motokros as s naših prostora.
Staza Mladina uvijek je dobivala odlične ocjene i kritike od najkvalitetnijih svjetskih vozača koji su se na njoj natjecali. Danas je manje poznata činjenica da je Mladina u natjecateljskim krugovima bila okarakterizirana kao uzbudljiva, vrlo zahtjevna, jedna od najtežih u to vrijeme.
A na Mladini su zaista vozili svjetski motokros velikani, kao da danas na maksimirski stadion redovito dolaze Barcelona ili Manchester United. Spomenut ćemo ovom prilikom samo one najuglednije i najpoznatije, među kojima i mnoge svjetske šampione: Amerikanci Trampas Parker, Mike Brown i Jeff Dement, koji je čak izjavio da stazu kakva je Mladina nemaju ni oni u SAD-u.
Slijedeći standarde uspješnog svjetskog motorkos prvenstva, naš promotor Mladina Team, uoči prošlogodišnje Velike nagrade Hrvatske, stazu je redizajnirao i modernizirao.

MEĐU NAJBOLJIMA

Taj je posao na opće zadovoljstvo obavio britanski stručnjak Paul Ogorman, o čemu su pisale mnoge domaće i inozemne novine. Nakon takvog "faceliftinga" Mladina danas spada među pet najboljih europskih staza i u sam vrh najkvalitetnijih svjetskih, što je Jaskancima donijelo i kandidaturu za "Olimpijadu" motokrosa, najprestižniju svjetsku priredbu - Kup nacija (Motocros of Nations), najkasnije do 2020. godine.

Ina od početka sponzor MCK Jaska

Krenulo se s natjecanjima i prvenstvima bivše države, a potom je u Jastrebarskom 1984. godine osnovan i Motokros klub Jaska. Sljedeće godine klub dobiva generalnog sponzora, najveću naftnu kuću Ina - Industrija nafte Zagreb i mijenja ime u Ina - Jaska. Čelni ljude Ine znali su prepoznati značaj takvih priredbi u obostranom interesu, s obzirom na to da je motokros uzbuđenja s Mladine uvijek prenosio i TV. Iz iskustava s MCK Ina - Jaska, sportski i marketinški stručnjaci Ine razvili su takve oblike suradnje i kroz kasniju organizaciju priznatog i uglednog Ina Racing Teama, pružajući potporu najdarovitijim i vrhunskim "oktanskim" natjecateljima.
Vrijedni jaskanski motokros djelatnici uz pomoć Ine i ostalih sponzora stalno su jačali svoj klub i ulagali u razvoj staze Mladina i njezinih pratećih objekata. Danas je to moderni Motokros centar Ina - Jaska.

Dosad 18 najvećih svjetskih i europskih natjecanja na Mladini

Jaskanci su, uz domaće priredbe i prvenstva, na Mladini dosad organizirali čak 18 priredbi za svjetska ili europska prvenstva, što je kulminiralo prošle godine. Tada je, naime, završen prvi trogodišnji ciklus Velike nagrade Hrvatske, koja je uključivala MX3 prvenstvo svijeta, zajedno s EMX2 prvenstvom Europe u motokrosu, a od ove godine, prema potpisanom ugovoru s pormotorom Youthstreamom, ponovo kreće u takav novi ciklus, koji je zakazan u terminu od 6. do 8. lipnja. Zbog sve veće popularnosti natjecanja motokros četverocikala, Jaskanci su se uključili i u Goldspeed EMC Quad, odnosno utrku prvenstva Starog kontinenta četverocikala, 30. i 31. kolovoza 2008.

MINISTAR DRAGAN PRIMORAC:

"Stazu treba sačuvati i unapređivati"

Velika nagrada na Mladini prvi put je organizirana još 1985. godine, kad je u konkurenciji svjetskog 125 prvenstva slavio poznati Talijan Corrado Maddii. U bivšoj državi bila je još jedna Velika nagrada, 1987. godine, u 250 konkurenciji, dok je godinu dana poslije održana utrka Prvenstva Europe 250. Nakon osamostaljenja Hrvatske, natjecanja najviše međunarodne razine obnovljena su 1996. godine, kad je organizirano Prvenstvo Europe 250, pod najvišim pokroviteljstvom predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana i, dakako, glavnim sponzorstvom Ine. Prvi pobjednik na Mladini u samostalnoj Hrvatskoj bio je mladi Talijan Ivan Lazzarini, no publika će tu priredbu pamtiti po pobjedi Gorana Goričkog, koji je osvojio prvo mjesto u jednoj vožnji. Gorički je najbolji vozač motokrosa i najbolji domaći vozač u povijesti kluba s Mladine, te vozač Ina Racing Teama. Zabočanin Nenad Šipek sljedeće godine je također ostvario pobjedu u jednoj utrci. Svjetska prvenstva obnovljena su 1999. i 2000. godine organizacijom utrka 125 kategorije. Zanimljivo je da je i aktualni hrvatski predsjednik Stjepan Mesić redoviti pokrovitelj najvećih priredbi na Mladini. Prošlogodišnji predsjednik Počasnog odbora MX3 SP, ministar Dragan Primorac, oduševljen organizacijom i spektaklom, istaknuo je da je "Mladina istinski hrvatski brand, koji treba sačuvati i unapređivati"!

PRENOSIMO: MOTO PULS

Darko Rogulić imenovan je dopredsjednikom HMS-a i predsjednik Sportskog odbora, nakon nedavne Godišnje skupštine, na kojoj je izabrano novog rukovodstvo, zbog ostavke dosadašnjeg predsjednika Anđela Mijatovića.
Gospodin Rogulić poznati je sportski djelatnik, motociklistički funkcioner i nekadašnji aktivni natjecatelj.
Zadnjih godina bio je uporni, ali argumentirani kritičar brojnih slabosti u radu Hrvatskog motociklističkog saveza. Značajno je pridonio utemeljenju novog rukovodstva i okupljanju kadrova za novi Upravi odbor, kojem će na čelu biti ugledni poduzetnik Đuro Gavrilović, vlasnik Mesne industrije Gavrilović u Petrinji.
Kako bismo pobliže predstavili najznačajnije momente iz karijere Darka Rogulića, prenosimo priču o njemu, koju je prije dvije godine objavila prestižna hrvatska motociklistička revija MOTO PULS.

DARKO ROGULIĆ

Čovjek koji je u svom životnom vijeku imao dvije natjecateljske karijere u domovini i jednu u Americi danas je vlasnik moto servisa i aktivan kao organizator natjecanja

VITEZ DALMACIJE

Kao u Šajetinoj televizijskoj Retro-maniji vraćamo se u sedamdesete i osamdesete godine u kojima smo već govorili. Godine davno prošle, no danas gledamo s nostalgijom i osmjehom na licu.
Upravo takav susret ostvarili smo sa Darkom Rogulićem iz Šibenika u njegovom rodnom gradu. Rogulić je aktivan u moto sportu kao organizator i promotor mnogih moto aktivnosti odkojih je trenutno zaokupljen ponovnim "oživljavanjem" utrka skutera nakon 4 godine stanke. To je hvale vrijedan projekt jer takve aktivnosti su potrebne, a njihova organizacija nije laka. Nema sumnje da će naš današnji sugovornik obaviti najbolje što može, jer ima veliko iskustvo u moto natjecanjima.

"Moj otac je bio veliki ljubitelj motora i moto utrka, pa sam zajedno s njim i s majkom često još kao dijete obilazio razna natjecanja." - priča nam Darko, i dodaje - "A moja majka još i danas vozi mali moped."

Svoju prvu utrku Darko je vozio 1977. godine, dakle s napunjene 22 godine, u Prnjavoru. Tada je nastupio u klasi 50 sport (postojale su klase serija i sport, no ova druga je bila mnogo brža i teža) na Tomosu D-6 kojeg je sam pripremao. Kako je bio nešto jače tjelesne građe, iduće godine je prešao u klasu 175 ccm, gdje je nastupio s motociklom Maico. Te 1976. godine natjecao se s promjenjivim uspjehom.

Već iduće, 1979. godine za Rogulića počinje razdoblje sportskih uspjeha jer po prvi puta postaje prvak države u klasi 175 ccm na prerađenom motociklu Yamaha. Redajući sjajne pobjede eliminirao je konkurenciju: Stanojevića, Sinkijevića, Severa i druge. Te godine paralelno je vozio i klasu 250 koja ga je oduvijek privlačila.

Rado se sjeća utrke za prvenstvo države 1979. u Vlasenici, gdje je u klasi 175 ccm u četvrtom krugu pao s prve pozicije, ali se atraktivnom i požrtvovnom vožnjom vratio na prvo mjesto i tako pobijedio pred "svojom" publikom. Rogulić je, naime, upravo te godine vozio za AMD Vlasenica, ali to nije bilo sve. Odmah zatim ponovno se našao na pobjedničkom postolju zauzevši treću poziciju u klasi 250 ccm iza favorita Kosića i Hegela.

U sezonama 1980., '81. i '82. nastupao je u državnom prvenstvu u klasi 250 ccm, gdje je gotovo uvijek bio na vodećim pozicijama i među favoritima.

1983. je za njega godina novih iskustava. Želi se oprobati i na drugim mjestima, pa odlazi u Ameriku sa ciljem da se natječe i stječe mpva znanja na novim stazama s potpuno drugačijim pristupom, različitim konkurentima i drugom publikom. Nastupa tako na poznatim pistama kao što su Elhard Lake (Road America), Laguna Secca i Daytona. Priča nam o tim iskustvima i doživljajima i posebno izdvaja utrke Formule II (tako se zove AMA - American Motorcycle Association disciplina cestovnih natjecateljskih motocikala do 250 ccm hlađenih vodom i 350 ccmsa zračnim hlađenjem), gdje se dobro snašao među mnogobrojnim natjecateljima iz cijelog svijeta.

Nakon nesretnog padana jednoj stazi u Lexingtonu (Ohio) završava karijeru am,eričkog motociklista i posvećuje se drugim stvarima vezanim uz motosport. Tako je između ostalog bio voditelj američkog "BMW" tima koji senatjecao u državi New Mexico u vrlo popularnim utrkama enduro tipa, sličnima reliju Paris Dakar. Ta se utrka vozi po obali Meksičkog zaljeva i zove se Baja 1000 milja (baja znači plaža).

1987. godine vraća se u domovinu i ponovno se angažira kao natjecatelj u prvenstvu države. Nanovo oblači svoj bijeli kombinezon koji mu je uz dugu crnu kosu bio zaštitni znak, te započinje drugi dio svoje natjecateljske karijere.

Ovoga puta nabavio je rijedak i relativno nepoznat motocikl Morbidelli s kojim se uz vlastite prepravke i tehnički angažman počinje natjecati u klasi 175 ccm. !989. godine, dakle točno 10 godina nakon osvajanja prve titule u klasi 175, Rogulić ponavlja isti uspjeh ipostaje prvak Jugoslavije.
Isovremeno vozi i prvenstvo Hrvatske, gdje osvaja mnoge nagrade. Konačno se odlučio okušati i u superbike natjecanjima koja tada postaju popularna, pa tako prvo nastupa na Nortonu, a kasnije na Suzukiju GSX-R 750. Ovdje završava natjecateljska karijera Darka Rogulića, ali kao što smo rekli, ne prestaje njegova aktivnost u motosportu. Kao stariji kolega i prijatelj bio je sponzor mlađima, kao što su Ivan Šola i Luigi Aljinović iz Splita.

Od 1988. do danas predsjednik je AMK Šibenik i uz vlastiti poduzetnički posao koji vodi (salon motocikala i servisna radionica) ne želi se predati. Najveća mu je želja i san organizirati odgovorne ljude u gradu gdje živi i ostvariti ambiciju koju dugo gaji. Ta ambicija je motociklistička staza, koja bi, ruku na srce, vrlo dobro došla u tom dijelu države. To bi bila točka na "I" karijere našeg viteza Dalmacije. Nadamo se da će u tom naumu i uspjeti i da će ga razumjeti oni koji bi trebali.

Giuseppe Luongo otvoreno progovorio o sukobu ideja i pomirenju interesa dva svijeta motokrosa - AMA Nationals i FIM svjetskog prvenstva

YOUTHSTREAM PRIMJER I AMERIKANCIMA

Glamurozna dodjela Nagrada FIM za 2007. godinu svjetskim i europskim šampionima, u Monte Carlu, osim dosad nezabilježenih više od 400 uzvanika i gostiju, privukla je veliku pozornost medija, posebice TV postaja iz cijelog svijeta. Mnoge je iznenadio, međutim, velik broj nazočnih predstavnika raznovrsnih i uglednih američkih izdanja.
No, jedan čovjek nije bio zatečen, štoviše, spretno je, ali s mjerom, tu činjenicu istaknuo. Bio je to gazda promotora Yousthreama, Talijan Giuseppe Luongo, koji je i kreirao projekt globalnog razvoja kvalitete, te jačanja popularnosti i zanimanja za te motociklističke discipline, a posebno motokros.
Njega su američki kolege naprosto opsjeli, a Luongo je poznat kao stručnjak koji stvari komentira otvoreno i ne bježi od problema i neugodnih pitanja.
Odakle takav interes Amerikanaca za Youthstream i Luonga ?
Amerikanci, inače ljubomorni na svoja profesionalna sportska natjecanja, nisu mogli ne zapaziti ekspanziju vrijednosnih dostignuća FIM Grand Prix serija, a bili su opčinjeni senzacionalnim odjekom Red Bull Motocross of Nations (svjetskog Kupa nacija) proteklog rujna u Budds Creeku, ponajboljoj američkoj stazi, koju je, pod ravnateljstvom Youthstreama, oplemenila i potpomogla iskusna AMA Pro Racing ekipa i lokalni organizatori iz Marylanda. Bio je to sjajan primjer suradnje partnera iz koncepcijski različitih organizacija.
AMA provodi visoko profesionalne serije, kroz partnerstvo s većim brojem promotora, primjerice Live Nation za superkros natjecanje, te Nation Promotor Group (NPG) za motokros Nationals. Vrhunske profesionalne vozače novači izravno iz mnogobrojnih amaterskih natjecanja, kao i mnogim svjetskim majstorima, koji su američkim izazovom motivirani mogućom dobrom zaradom ! Youtstream je jedinstveni promotor Grand Prix serija, sa sjedištima u Portugalu i Monacu i 80 zaposlenih djelatnika. Djeluje visoko profesionalno zadnjih nekoliko godina. Prvi čovjek FIM za motokros, Austrijanac dr. Wolfgang Srb, taj doprinos drži neprocjenjivim, koji je nakon više od stogodišnjeg djelovanja krovnog tijela svjetskog motociklizma, tek u zadnjem desetljeću, angažmanom Dorna of Road u MotoGP natjecanjima, pa Action Group, čiji je sljedbenik Youthstream u motokrosu i drugim off road disciplinama, doveo moto sport na visoko profesionalnu razinu spektakla.
U Europi se pored, vrhunskih Grand Prix priredbi, održavaju odgovarajuća prvenstva u mnogim zemljama, pa kvalitetna prvenstva Europe, te jake i komercijalne regionalne otvorene priredbe. Ono što Europi nedostaje, značajno, to su superkros staze, posebno dvoranske, što je donekle ublažila najprestižnija svjetska revija King of Bercy u Parizu, te postupni porast dvorasnkih natjecanja, posebice u Francuskoj, Španjolskoj i Njemačkoj.
Prvo što je Youthstream na profesionalnoj razini napravio bilo je jačanje uloge timova, uključenih u Grand Prix serije, te doveo predstavnike najjačih svjetskih proizvođaća izravno na rukovodeće funkcije u menadžment, što je omogučilo ukidanje novčanih nagrada vozačima i rasteretilo organizatore izravno na priredbama. Uz to je značajno privukao bogate sponzore, primarno istaknuvši važnost VIP prostora, angažirao najbolje stručnjake za moderniziranje staza do perfekcija, uspio privući pozornost medija, ponajviše uglednih TV postaja. Broj gledatelja silno je porastao.
Amerikanci su naročito bili oduševljeni rezultatima koje je Youthstream ostvario na nekoliko zadnjih spektakla na svjetskim Kupovima nacija, u francuskom Erneeu, engleskom Matterley Basinu i konačno, u Budds Creeku u SAD.
Luongo je Amerikancima kazao kako je dobro proučio način djelovanja AMA Pro Racing u motokros i superkros serijama. Nije mu izmakla činjenica kako polako pada interes za motokros Nationals. Dolazi do prestrojavanja vozača, među kojima ih je puno koji su potpisali ugovore samo za superkros natjecanja, a ne i za motokros utrke. Osim najznačajnijih staza, većima ostalih ne prati dovoljno moderne standarde, organizatori se zadovoljavaju modificiranjem klasičnih staza, a izostanak atraktivnosti ljuti istinske ljubitelje motokrosa.
Nastavi li se takav trend, američki kolege morat će razmisliti o reorganizaciji sustava natjecanja. Bilo bi poželjno okrenuti se mogućim značajnijim angažiranjima vrsnih vozača iz svijeta kroz otvorena natjecanja na primjer American Supercupa. Interes kakav je američka publika pokazala za po tri najbolja vozača iz svake reprezentacije na Motocross of Nations, svjedoči koliko je najbogatije svjetsko tržište gladno za osnaženjem vrhunske kvalitete.
Upravo time motiviran, Giuseppe Luongo već dulje vrijeme američkim partnerima nudi suradnju, značajniji angažman Grand Prix serije "preko bare", primjerice već za 2009. predlaže jednu priredbu svjetskog prvenstva, a domaćinstvo svjetskog Kupa nacija svake tri, četiri godine.
Na potezu su sad AMA čelnici. Oni angažiraniji dosad, poput bivšeg ili aktualnog čelnika i u AMA i u FIM, produljene ruke Youthstreama u SAD, Bill Amick, ili dopredsjednik FIM, Robert Rasor, veliki su zagovornici približavanja i suradnje. Glavni menadžer AMA serija Steve Whitelock također je bio oduševljen idejama i prezentacijom Youthstreama kolege Luonga. Motokros je organizacijski i po zanimanju publike, sponzora i medija, sve bliži Formuli 1 ili MotoGP spektaklima. Čvrstom svezom AMA i FIM, participiraju razvojne ideje Youthstreama, mogli bi ih ih uskoro i nadmašiti !?

ZVONIMIR ZMAIĆ

SPORT

Jurica Pavlic - europski prvak u spidveju

Najbolji od najboljih

U austrijskom Wiener Neustadtu u rujnu ove godine 18-godišnji Jurica Pavlic postao je najmlađi europski prvak u povijesti spidveja, a osvojivši četiri puta titulu hrvatskog prvaka, postao je i našim najboljim spidvejašem svih vremena

Piše: Nada Matasović

Hrvatska ima još jednog europskog prvaka - brojnim se naslovima naših sportaša odnedavna priključio 18-godišnji spidvejaš Jurica Pavlic. Bio je to povod za odlazak u njegov Donji Kraljevec, slikovito međimursko mjestašce, pokraj Goričana, gdje smo razgovarali s njim i njegovim ocem i trenerom Zvonimirom, bivšim višestrukim prvakom u spidveju.
Povijest spidveja u Hrvatskoj počinje sredinom 20. stoljeća, na kružnim stazama u Zagrebu (Kajzerica), Crikvenici, Osijeku, Bjelovaru i Prelogu, a 2005. nastavlja se i u Donjem Kraljevcu, rodnom mjestu europskoga prvaka. Iako je riječ o nadasve atraktivnim motociklističkim utrkama, Hrvatska danas ima samo dva stadiona za spidvej i oba su u Međimurju - Prelogu i Donjem Kraljevcu.

Spidvejaške se utrke sastoje od 20-ak utrka u kojima se međusobno natječu po četiri vozača. Voze se četiri kruga (katkad i šest) na stazi ovalna oblika dugačkoj od 300 do 400 metara, na kojoj vozači voze posebno pripremljene motocikle, kojima nastoje nemalim brzinama poništiti djelovanje centrifugalne sile što ih vuče u zaštitnu ogradu. Gorivo je metanol te mineralno ulje, što potvrđuje da je spidvej "čist" sport. Vozač se koristi samo kvačilom i gasom - bez kočnice. Natjecanja se održavaju u nekoliko disciplina i podloga: od 200 do 400 m, od 400 do 1000 m, samban na dugim stazama, travi, pješčanoj podlozi i na ledu. Stariji se ljubitelji tih utrka sjećaju tzv. leša, na kojem se više ne vozi.
Iako prvi zapisi sa spidvej-utrka dolaze iz Sjeverne Amerike početkom 20. stoljeća, australska se država New South Wales smatra pravom domovinom. Najbolji vozači svih nacija natječu se u profesionalnim ligama Velike Britanije, Poljske, Švedske, Njemačke..., a najviši su rang najelitnije Grand Prix utrke. Ne tako davno i Malezija je u blizini staze za Formulu 1 izgradila stadion, što potvrđuje da zanimanje za taj sport raste diljem svijeta.

. U rujnu ste debitirali na svom prvom Grand Prixu u Krškom i osvojili prve bodove među svjetskim majstorima spidveja. To dosad nije pošlo za rukom ni jednom vozaču s 18 godina!
Dobio sam "wild card" pozivnicu organizatora i u konkurenciji 15 najboljih - i mnogo starijih - vozača iz kruga u krug borio se za svaki metar staze i osvojio prve Grand Prix bodove. Mnogi su zbog mojih godina sumnjali u to.
. Kako se "nosi" titula europskog prvaka?
Uistinu se izvrsno osjećam kao europski juniorski prvak. Živim za taj sport, a obećao sebi da ću biti bolji od tate. Osvojene titule zapravo me još više potiču da marljivo radim, kako bih jednoga dana postigao još više.
. Kada ste počeli sa spidvej-utrkama?
Miris metanola pratio me od rođenja, no ozbiljnije sam se počeo pripremati s 11 godina. U početku je bilo naporno, no napredovao sam iz godine u godinu. Tata me uistinu nije "uvlačio" u taj sport.
. Kako održavate formu za utrke?
Da biste bili među najboljima, valja svakodnevno raditi. U tehničkim sportovima osim treninga nužna je i fizička priprema. U Speedway klubu "Unia" nas desetorica vozača treniramo po programu trenera, moga oca Zvonka.
. Je li mehaničarska podrška pritom veoma važna?
Kada je o motorima riječ, tata i u tome vodi glavnu riječ. No bez tunera, danske tvrtke Karger, rezultati bi izostali. Da bih vozio motocikl marke Giussepe Marzotto (GM), morao sam osvajati medalje i zapravo ga zaslužiti.


Moderni stadion Milenium u Donjem Kraljevcu izgradio je, 2005. godine, Vaš otac. Možemo li uskoro očekivati velika europska natjecanja?
Milenium je jedan od najljjepših stadiona za spidvej u Europi, pa i za Grand Prix utrke. Naš klub Unia ove se godine kandidirao za organizatora Grand Prix utrke 2010. godine. Time bi Hrvatska prvi put bila njezin organizator. Danski stručnjak za staze za spidvej Ole Olssen ove je godine posjetio Donji Kraljevec i bio oduševljen krajolikom koji okružuje Mellenium, istaknuvši pritom da takav stadion nema ni Danska. Dakle, sljedeće godine organizirat ćemo kvalifikacijsku utrku za Grand Prix i europsko juniorsko prvenstvo, a pripreme su već započele. Godine 2009. očekuje nas organizacija finala svjetskog prvenstva za juniore i to će mi biti posljednja godina u toj konkurenciji. Pripremamo i natkrivanje stadiona pa će se Hrvatska moći pohvaliti prvom takvom spidvejaškom"arenom" u Europi.
. Što bi trebalo učiniti da se spidvej u Hrvatskoj popularizira i jeste li zadovoljni potporom Hrvatskog motociklističkog saveza?
Zvonimir Pavlic: U svakom sportu masovnost može najviše pridonijeti njegovu razvoju. Očekujemo da će i ostali hrvatski centri - Crikvenica odnosno Novi Vinodolski i Osijek... - izgraditi stadione.
Što se Hrvatskog motociklističkog saveza tiče, on je administrativni servis za licence pa se nažalost u takvim okolnostima ne može puno više napraviti. Međunarodna motociklistička federacija, FIM, ne ne dopušta površnost i amaterizam. Snažni će sportski klubovi zapravo postati glavni nositelji razvoja spidveja.
. Zanimaju li se hrvatski sponzori za Juričine nastupe?

Zvonimir Pavlic: Tek smo ove godine doživjeli da nam se sponzori sami nude. To raduje! No taj dio "kolača" ide i ostalim vozačima u klubu. Naša se utrka financijski "zatvori" i prije nego se podigne startna zastava. Zahvaljujem brojnim sponzorima koji su prepoznali našu snagu, bodreći mlade motocikliste Speedway kluba Unia koji aktivno sudjeluju u svim natjecanjima. Danas se mladi uglavnom "uvlače" u kafiće i ne bave se sportom, a u našem se klubu okupljaju mladi i njihove obitelji, baveći se najljepšom aktivnošću - sportom.
. U svijetu se vozi i profesionalna liga.
U profesionalnoj ligi voze vozači s ugovorom. U Poljskoj, na primjer, vozi se ekstra liga s osam najboljih klubova, zatim prva i druga liga, te napose amaterska liga. Prva poljska liga može imati dva vozača ugovorom vezana za Grand Prix i sedam vozača za ostala natjecanja. Na tim se utrkama okupi čak 30 tisuća gledatelja. Veoma je jaka i engleska premier liga.

. Hrvatsko-austrijsko-slovenski sustav natjecanja donosi, viči se, velike koristi svima?!
Zvonimir Pavlic: Taj je sustav natjecanja donio koristi svima, ali lobiram za donošenje odluke o novoj nacionalnoj ligi u kojoj bi nastupali vozači Austrije, Italije, Mađarske, Slovenije i Hrvatske.

. Kakve su nagrade za osvojene pobjede?
Tatina je tvrtka moj najveći sponzor, a podrška ostalih i te kako je dobrodošla. Zlatna je medalja važna, no za prvo mjesto na europskom prvenstvu dobiva se 1900 eura. Spidvej je jedan od rijetkih sportova u kojemu su svi troškovi dolaska na utrku - plaćeni. Na primjer, za dolazak na utrku Babičev pokal u Krškom dobiva se 500 eura. Profesionalni spidvejaši imaju svoju "cijenu" i prodaju se poput nogometaša, iako ni približno skupo.
. Planirate li odlazak među profesionalne vozače?

Da, želim se naći među profesionalcima. Npr. u Poljskoj vrhunski vozači solidno žive nastupajući u tri lige tjedno: Poljska, Engleska, Švedska. Tu se, dakako, zarađuje i to je posao! Utrka traje 2,5 sata, ulaznice stoje 10-20 eura, a 30.000 gledatelja donosi prihod. Uskoro ću potpisati trogodišnji ugovor za ligu. Vozač mora znati kojim će se prijenos koristiti, koju "diznu" za ubrizgavanje goriva ili sustav za "paljenje" podesiti... Start je osobito važan i nabijen adrenalinom, utrka je neizvjesna do kraja, a najmanju nesmotrenost može se platiti diskvalifikacijom ili gubljenjem bodova.
. Čime se bavite izvan staze?

Pohađam četvrti (sportski) razred Ekonomske škole u Čakovcu pa nemam puno vremena za izlaske. Kad nisam u školi, pomažem ocu u tvrtki, uglavnom na strojevima. U slobodno vrijeme volim se voziti motorom za motokros. . Na utrke dolaze i Vaši navijači?

Mnogi me prijatelji i ljubitelji spidveja prate na natjecanja - vijore se hrvatske zastave, a uskoro će se osnovati fan-klub. Pobjednički krug vozim s hrvatskom zastavom, a kad stanem na postolje i zasvira naša himna - to je uistinu poseban osjećaj. Poljaci su mi ponudili njihovo državljanstvo, no ja ću uvijek voziti pod hrvatskom zastavom.

. Voziš li i automobil?
Prije tri mjeseca položio sam otprve vozački ispit. Vozim tatin kombi, Mercedes Sprinter, a tata mi je uzor i u toj vožnji.
Pažljiv sam i vozim kak deda kaže: budi za volanom kao da ti je prvi put. Mnogi mladi danas dobivaju brze i skupe automobile pa se često takvi "darovi" pokažu pogibeljnima. Inače od svih automobila osobito mi se sviđa Subaru Imprezza, no zbog toga nipošto neću u relijaše!

"RAD U KORIST ŠTETE" !?

Propala je i druga ovogodišnja (redovna) Godišnja skupština Hrvatskog motociklističkog saveza. Na prvoj, održanoj s doista zakašnjenja ove godine, nije usvojen financijski plan, a nije bilo pripremljeno ni usklađivanje Statutsa HMS-a s odredbama novog Zakona o sportu (!?). Jedan, u međuvremenu, ponuđeni prijedlog takvog izmijenjenog Statuta, naprosto je vrlo znalačkim kontraprijedlogom, smiješnim učinio Darko Roguljić, agilni direktor discipline skutera, iz Šibenika.
Nakon puno više od dogovorenih mjesec dana, pokušano je provesti ponovljenu Skupštinu, ali nije bilo uspjeha ! Nije bilo dovoljno predstavnika za potrebni kvorum (!?).
Zanimljivo, o tom nema ni riječi na službenoj web stranici HMS-a ( www.hms-moto.hr ), ali ni u Glasniku HMS-a (broj 1, srpanj 2007), ali u kojem možemo, nakon tolikih godina rada u moto sportu, pročitati "enciklopedijske" priloge o tom što je pojedina motociklistička disciplina (!?).
Urednik te umotvorine ipak je imao petlju potpisati se u impressumu. To je glavom i bradom gospodin predsjednik HMS-a Anđelo Mijatović (SIC), makar HMS plaća glasnogovornika (30.000 kuna godišnje !).
Sujetni Mijatović na još jednom mjestu u impressumu napisao je kako je PREDSJEDNIK Anđelo Mijatović. Zaista previše i da je riječ o partijskim biltenima iz vremena koja, na ovim prostorima, nastojimo zaboraviti!
Anđela Mijatovića na mjesto predsjednika HMS-a praktički je postavila INA - Industrija nafte, glavni sponzor. Zanimljivo da na dvadeset stranica tog listića, malog formata, nema ama baš ni jednog jedinog logotipa INA-e, kao da je "zaražena virusima"...
A kamoli da se objavi informacija kako je INA odustala od sponzorstva HMS-a (a na žalost i nekih drugih motociklističkih priredbi) !?
Istina, Anđelo "Veličanstveni" izrekao je to u uvodnoj besjedi na propaloj ponovljenoj Skupštini, ponudivši svoju ostavku. Dojam je bio da bi taj gospodin i dalje htio biti čelnik HMS-a, makar su ga se njegovi gazde "u paketu" odrekli!
Mijatoviću je jasno izrečeno da je bio red da neopozivo odstupi, a mi bismo na to pridodali i da bi bilo zasluženo da "Veličanstveni" zapravo "dobije nogu" i nečasni otpust!!!
Što je zapravo taj gospodin uopće radio (i napravio) dosad u mandatu predsjednika HMS-a !?
I dok je njegov prethodnik, isto po lošim postupcima zapamćen Dragan Pavić, također kadar "INA"-e, uspio razjediniti HMS, posvađati ljude i discipline, uvesti profesionalne kadrove u kancelariju Saveza s nepristojno visokim primanjima (SIC), čiji smo danas taoci svi zajedno, Mijatović je zapravo bio "izgubljen u svemiru", čelnik kojim je više nego očigledno kao s "lutkom na koncu" upravljala siva eminencija HMS-a Igor Eškinja, koji se u trenucima propale ponovljene Skupštine majstorski "pritajio" čekajući prognoze kakvi će "vjetrovi zapuhati"!
U međuvremenu, motokros disciplina dovedena je na rub propasti, prema najboljim "brzincima" postupa se "maćehinski", supermoto potresaju svađe i nedisciplina, jedino se spidvej razvio, ali zahvaljujući poduzetniku Zvonku Pavlicu, dakako zbog interesa jer mu je sin Jurica europski, pa i svjetski talent !
Kancelarija HMS-a funcionira loše, nema interakcije, kasni se s raznim prijavama, daju se pogrešne informacije i t.d...
Na web stranici se mogu naći rezultati s natjecanja, zahvaljujući urednim pošiuljkama profesionalaca koji vode mjerne službe, ali nekih drugih informativnih priloga, izvješća s ključnih sastanaka ili komentara - nema !
U foto - galeriji, još uvijek, u rubrici MOTOKROS, dakle najtrofejnije discipline, postoji jedna jedina slika (Antonio Šamec, pr.a.) !?
Na potezu je u najmanju ruku Nadzorna komisija HMS-a. Gospodo, trebalo bi dati izvješće što je tko radio u korist PROPASTI Hrvatskog motociklističkog saveza !!!
Zvonimir ZMAIĆ

Darko Roguljić ponudio prijedlog izmjena Statuta HMS-a, usklađenog sa Zakonom o športu:

"ZASLUŽUJEMO BOLJI I PRAVEDNIJI USTROJ HMS-a" !

Poznati šibenski motociklistički djelatnik, aktualni direktor discipline skuteri, ponudio je prijedlog izmjena Statuta HMS-a, usklađenog sa Zakonom o športu, uz prigodni komentar, kojeg prenosimo u cjelosti:

Štovani prijatelji,
Bio sam toliko slobodan da sam pripremio temeljite izmjene Statuta HMS-a.
Intencije naznačenih izmjena su usklađenje sa zakonom o športu, te posebice oko ustroja saveza i efikasnijeg načina rada i odlučivanja.
Kako je naše Tajništvo poslalo svoj prijedlog novo-starog statuta sa nevjerojatnim kontradiktornostima i najblaže rečeno glupostima kao: ( djelatnost SAVEZA JE SUDJELOVANJE U ŠPORTSKIM NATJECANJIMA ) da dalje ne nabrajam.
Mislim da je dužnost svih nas koji volimo ovaj šport da poradimo na tome da konačno naš savez dobije jedan bolji i pravedniji ustroj.
Zato apeliram na sve vas da proučite moj prijedlog Statuta, da o njemu uskladimo stavove, te na takav način istupimo pred Skupštinu saveza.
STOJIM SVIMA NA RASPOLAGANJU OKO PODROBNIJEG OBJAŠNJENJA POJEDINIH PROMJENA I ŠTO ONE DONOSE
SVI STE SVJESNI DA ODLAŽENJE NA SJEDNICE U ZAGREB AKO ONE NISU PRIPREMLJENE, IZISKIVAJU VELIKE TROŠKOVE NAS SAMIH I NAŠIH KLUBOVA.
DA BISMO TO IZBJEGLI, DAJTE DA KORISTIMO BLAGODATI 21. STOLJEĆA, KOMUNICIRAMO PREKO ELEKTRONSKE POŠTE I AKO JE POTREBNO I TELEFONA.
NA TAJ NAČIN USKLADITI ĆEMO NAŠE STAVOVE, I SVIMA ĆE BITI JASNIJE ZA ŠTO, ZBOG ČEGA I ZAŠTO ZA NEŠTO GLASUJEMO ILI ODLUČUJEMO.

STATUS SA PREPRAVKAMA

Pozdrav
Darko Rogulić

Karlovački tjednik KAŠ donosi razgovor Marijana Bakića s Ivicom Lafterom, direktorom projekta Velike nagrade Hrvatske u motokrosu, odnosno MX3 utrke svjetskog prvenstva, zajedno s utrkom EMX2 prvenstva Europe, od 6. do 8. srpnja na stazi Mladina kod Jastrebarskog. Intervju prenosimo u cjelosti.

IVICA LAFTER, DIREKTOR PROJEKTA SP-a U MOTOKROSU KOJE ĆE SE POČETKOM SRPNJA ODRŽATI NA STAZI MLADINA U JASTREBARSKOM

Naša je staza istinska marka !

* Mi ćemo na utrci osmoga srpnja licencirati stazu za naredne tri godine, a poradi toga smo zatražili pomoć Svjetske motociklističke federacije kako bi nam sugerirali što uraditi da bi staza postala za vozače još sigurnija, te za gledatelje još atraktivnija. Stručnjak iz SMF dolazi u Mladinu upravo s tim zadatkom 20. svibnja - kaže Lafter

Motokros klub Jaska i ove je godine pod generalnim sponzorstvom INA-e i pod visokom pokroviteljstvom predsjednika RH Stjepana Mesića, od 6. do 8. srpnja, domaćin, odnosno organizator, svjetskog MX3 (klasa Open) i europskog EMX2 (ranije 125 ccm) prvenstva u motokrosu. Već su sada započele intenzivne pripreme za 18. po redu veliku priredbu u Jastrebarskom, novi svjetski motkros spektakl na Mladini - Veliku nagradu Hrvatske u motokrosu. Kako su započele pripreme za ovu športsku priredbu razgovarali smo s poznatim motokros dužnosnikom, Jaskancem Ivicom Lafterom, direktorom projekta Svjetskog prvenstva.

Reklamno osvješćivanje

* Čestitamo na još jednoj izborenoj organizaciji velikog motokros natjecanja, međutim to nas i ne treba čuditi s obzirom da su Jaskanci uspješno i ranije organizirali europska i svjetska motokros prvenstva.

LAFTER: Ovo nam je već šesnaesto veliko natjecanje koje organiziramo, a nadamo se da će se takva praksa nastaviti i dalje.

* Bitno je naglasiti da stazi u Mladini ove godine ističe trogodišnja licenca. Što ste poduzeli oko relicenciranja?

LAFTER: Mi ćemo na utrci osmoga srpnja licencirati stazu za naredne tri godine, a poradi toga smo zatražili pomoć Svjetske motociklističke federacije kako bi nam sugerirali što uraditi da bi staza postala za vozače još sigurnija, te za gledatelje još atraktivnija. Stručnjak iz SMF dolazi u Mladinu upravo s tim zadatkom 20. svibnja.

* Koliko novo licenciranje košta Motokros klub Jaska?

LAFTER: Novo će nas licenciranje koštati oko četrdeset tisuća kuna, a tek kada dobijemo skicu vidjet ćemo što uraditi na samoj stazi.

* S obzirom na tradiciju organiziranja velikih natjecanja na Mladini, pretpostavljam da neće trebati previše ulagati?

LAFTER: Novi skokovi na stazi su mogući, a to opet podrazumijeva strojni rad na istoj. Međutim, učinit ćemo sve što treba da staza dobije još više na kvaliteti.

* Ako dođe do većih radova na stazi vjerujemo da će gledatelji više profitirati jer će moći pratiti još zanimljivije utrke?

LAFTER: Rad nam je usmjeren upravo k tom cilju.

Pokrovitelj predsjednik Republike

* Već tradicionalni pokrovitelj Svjetskog prvenstva je predsjednik Republike Hrvatske?

LAFTER: Od Predsjednika uistinu imamo veliku podršku. Tu je, dakako, i INA kao generalni sponzor. No moram istaći kako svake godine sve teže izlazimo na kraj s financijama. Planovi su nam da osiguramo sljedeću trogodišnju licencu, a zatim utrku, naravno u promidžbenom smislu. Naša je staza istinska marka i žao nam je što se po tom pitanju nismo i ranije osvijestili.

* Sada je uistinu dobra prigoda da se reklamno osvijesti, a vjerujem da ćete imati i dobar odaziv sponzora, što je, slažemo se, itekako važno?

LAFTER: Mi imamo tradicionalne sponzore, pojavi se i netko novi, no mi moramo shvatiti da takav marketing kod nas još uvijek nije prisutan, i na način kao što je to vani. Situacija je takva kakva je i mi se njoj moramo prilagoditi. Zasada na tom i uspijevamo.

* Jedno od obilježja utrka na Mladini jest i tombola. Pretpostavljam da ćete i ove godine imati bogate nagrade.

LAFTER: Svaka će kupljena ulaznica biti kupon za tombolu. Prva nagrada jest skuter, a biti će još desetak nagrada. Nagradni fond je ukupno desetak tisuća kuna.

Goran Gorički i Marko Leljak

* Svjetsko se prvenstvo održava od 7. i 8. srpnja ove godine, u MX 3 (klasa Open) i EMX2 klasi (125 ccm). Pretpostavljam da očekujete dolazak svih najboljih vozača danas u svijetu i Europi?

LAFTER: Očekujemo sto i pedeset vozača iz tridesetak zemalja Europe i svijeta. Lanjska utrka je zaista bila izvanredna, a nadamo se da nas isti utisak čeka i ove godine. Puno toga ovisi i o meteorološkim prilikama. Kiša nam uvijek dobro dođe, ali, naravno, ne previše.

* Tko će od domaćih vozača nastupiti?

LAFTER: Tu je naš domaći as Gorički Goran od kojeg očekujemo značajne rezultate iako je trenutno ozljeđen, a i moramo mu pribaviti i novi motocikl. Tu je i Nenad Šipek. Što se tiče europskoga prvenstva naš najuspješniji vozač je Marko Leljak.

* Ovdje su nam najbliži Slovenci, a pretpostavljam da i oni svoje motore za utrku imaju.

LAFTER: Slovenci su u motokrosu otišli daleko ispred nas, ali se mora imati u vidu situaciju u hrvatskom motokrosu općenito - zatvoreni smo u naše uske krugove, što svakako nije dobro. Hrvatsko smo prvenstvo morali voziti zajedno sa Slovencima kako bi i publika i vozači, ali i sponzori mogli imati neku korist. Nažalost razmišljanja nekih pojedinaca još ne idu u tom smjeru, ali nadamo se da to neće dugo biti tako.

* I drugi se športovi povezuju, pa zašto ne bi i motokros?

LAFTER: Jasno. Opet naglašavam da se radi o uskim partikularnim interesima od kojih sam naš šport ima najveću štetu. Bez obzira što su Slovenci trenutno kvalitetniji, s vremenom bi zajedničke utrku utjecale i na kvalitetu naših vozača.

KONFERENCIJA ZA NOVINARE I U KARLOVCU

LAFTER: Imati ćemo četiri do šest konferencija za novinare. Po jednu smo predvidjeli u Jastrebarskom, Brežicama, Zaboku i Karlovcu, a u Zagrebu možda i dvije. Nastojat ćemo putem njih informirati sadašnje i buduće prijatelje našeg športa.

* Pretpostavljam da iz gradova koje ste maločas spomenuli u kontekstu održavanja tiskovnih konferencija imate i najveći priliv gledatelja?

LAFTER: Mi smo ranijih godina pratili odakle na dolaze automobili na utrku, a radi se uglavnom o automobilima karlovačkih, sisačkih, krapinskih, zagrebačkih, varaždinskih i slovenskih registarskih oznaka. Najviše ih dolazi iz Karlovca. Prema tome, sva ta područja moramo do u detalje informirati o onome što organiziramo.

* RAZGOVARAO: Marijan BAKIĆ

Što su, među ostalim, izrekli predstavnici s riječkog područja na Godišnjoj Skupštini HMS-a

"Ne usudim se obući košulju HMS-a! " - komentirao je Loris Valjan

* Što čini glasnogovornik HMS-a za 30.000 kuna godišnje ?! - pitao je ugledni novinar Miroslav Krpan

Zabilježili smo dvije karakterističke primjedbe predstavnika s riječkog područja, na Godišnjoj Skupštini Hrvatskog motociklističkog saveza.
Među kritikama doprinosa HMS-a u pomaganju nastupa naših vozača na velikim međunarodnim natjecanjima, zanimljiva je bila primjedba Lorisa Valjana, najboljeg "brzinca":
- U 2005. godini primio sam financijsku pomoć HMS-a u visini od 67 tisuća kuna. Osvojio sam treće mjesto u Prvenstvu Europe 600 SS. Prošle godine bilo mi je obećano 20.000. Primio sam 17.000 i jednu košulju, koju se "ne usudim ni obući koliko je skupa"! Tad sam bio 22 u istom natjecanju. U ovoj sezoni trebao bih, kako čujem, dobiti oko sedam tisuća!?... Pa ipak ću učiniti sve u nastojanjima da izborim europsku titulu, zbog sebe, a svemu uprkos!
Poznatog riječkog novinara i dugogodišnjeg motociklističkog djelatnika i funkcionera, Miroslava Krpana, zasmetale su mnoge aljkavosti u djelovanju HMS-a. Jedna nam je posebno "zapela za uho", a otprilike glasi:
- Ne omalovažavajući konkretnu osobu, moram javno upitati što za HMS donosi angažman glasnogovornika, koji košta 30.000 kuna godišnje!? Kakve to medijske promocije i drugi učinci stoje iza tog utroška!? Rekao bih slabe, ili nikakve!

ZVONIMIR ZMAIĆ

Jedan od vodećih svjetskih novinara, Geoff Meyer, intervjuirao je dr. Wolfganga Srba, prvog čovjeka svjetskog motokrosa

SVJETSKI KUP NACIJA NA RAZINI JE FORMULE 1 !

Prvi čovjek svjetskog motokrosa, Austrijanac dr. Wolfgang Srb, odvjetnik iz Beča, predsjednik FIM CMS, jedan je od najmoćnijih ljudi danas u motociklističkom sportu. Dr. Srb više od dva desetljeća radi za FIM, s neizmjernom strašćču i energijom. Usko surađujući s promotorom Youth Streamom, posebno zadnjih godina, sudjelovao je u nizu značajnih promjena u motokrosu, koje su pridonijele silnom rastu kvalitete i popularnosti tog sporta.
O ocjeni protekle, sjajne sezone, a uoči nove, s dr. Srbom je razgovorao ugledni australski novinar, koji već godinama živi i radi u Europi, Geoff Meyer, svakako jedan od vodećih eksperata za motokros u svijetu.
Donosimo taj razgovor u skraćenom i obrađenom obliku.

* Meyer: Prošla sezona bila je klasika za motokros, u pravom smislu te ocjene. Kako je Vi ocjenjujete?

* Dr. Srb:Gledajući MX1, u svijetlu odlaska Stefana Evertsa s motokros scene, bilo je čudesno. Kralj motokrosa zadao je standarde u sportu i životu svima nama, koji se bavimo tom sjajnom disciplinom. Izdržao je u samom vrhu do svoje 34. godine i to je fantastično. Zatim, dobili smo mladog MX2 prvaka, iznimno talentiranog Francuza Christophea Pourcela, koji je zadivio svojom hladnokrvnošću. Mi smo zaista sretni što smo mogli provesti jednu tako veliku sezonu.
Chris Pourcel navodno 2008. godine odlazi u SAD, a ako netko zaista može tamo ravnopravno konkuriratiza za najviše dosege, onda je to on, vrlo ambiciozan i pametan dečko.

* Meyer: Motocross of Nations (svjetski Kup nacija, pr.a.) raste iz godine u godinu. Prošla priredba u Engleskoj bila je veličanstvena!?

* Dr. Srb: Ja sam bio nazočan na dvadeset, možda i više priredbi svjetskog Kupa nacija. Posebno pamtim, recimo, Maggiore 1986., Foxhill 1998., te Ernee 2005. godine. Te su priredbe svakako u najužoj konkurenciji za najbolje! Ali, ukupno gledajući sdtazu, ambijent, atmosferu, Matterley Basin, kod Winchestera u Engleskoj, lani, bio je fantastičan. A joškao šlag na tortu, tamo je bio oproštaj Stefana Evertsa, na trijumfalan način, pobjedama u svojim zadnjim službenim utrkama! Tome je svjedočilo oko 70 tisuća ljudi uživo, te čitav svijet putem TV prijemnika. Amerikanci su zasluženo trujumfirali ekipno, iak bez ozljeđenog velikana Rickyja Carmichaela, ali koji je tamo bio nazočan, mažen i pažen kao planetarna zvijezda! No, svijet je imao priliku upoznati novog njihovog velikog talenta, Ryana Villopota, koji je, osim što je sjajan i darovit sportaš, iznimno pristojan i simpatičan dečko. Od Europljana, oduševio nas je Talijan Tony Cairoli, izniman talent s neiscrpnom energijom.

* Meyer: Tko će moći zamijeniti jednog Evertsa?

* Dr. Srb:Ima dosta darovitih vozača. "Natječaj" je otvoren. Mnogi će pokušati ostvariti svoj san, doseći tron kralja Stefana. A to je sjajno za motokros, kao sport. Ta konkurencija dići će natjecateljsku razinu, ali i zanimanje za motokros.

* Meyer:  Vidjeli smo mnoge vlade koje pružaju podršku organizatorima Grand Prix natjecanja u motokrosu u njihovim zemljama. Koliko je to važno?

* Dr. Srb:Puno! To su nam pokazali primjeri iz Bugarske, Portugala, Španjolske... Važno je da se vlasti što snažnije uključuju u tako velike priredbe. Shvatili su koliko im Grand Prix priredbe donose koristi u svakom pogledu, posebice financijski za lokalne sredine, organizatore i domaćine. Vlasti to ne rade "za lijepe oči" već zbog značajne promocije koju donose televizijski prijenosi za čitav svijet. Sport od tog samo može imati koristi!

* Meyer: Europske motokros staze činile su se pomalo zapuštenim. Na mnogima se održavala po jedna velika priredba u godinu dana i ništa više. Kako se to može promijeniti?

* Dr. Srb:Dizajn staza je sad sjajan. To za Youth Stream radi Greg Atkins, izvanredno! Bilo je vozača koji su govorili da su staze u Europi "potrošene". Bili su donekle u pravu. Neke od njih više nisu bile dovoljno kvalitetne. Sad je priča drukčija. Mnogu organizatori odlučuju se na redizajniranje, obnavljanje staza i objekata. Naime, ako je staza dobra, onda će i utrke biti dobre! Gregu Atkinsu svi dugujemo veliku zahvalnost, za mnoga moderna i sjajna rješenja. A taj posao nimalo nije lak. Ujedno, svakog organizatora to i dosta košta, ali se, vjerujte - isplati!

* Meyer: Spominjući Atkinsa, koji je dizajnirao i Matterley Basin, primjerice, čuli smo da je bio u Budds Creeku, domaćinu svjetskog Kupa nacija, 23. rujna ove godine. Što ćemo novog vidjeti tamo?

* Dr. Srb:Svi čelni ljudi Youth Streama bili su već u Budds Creeku, jednoj od najčuvenijih američkih staza. Obavili su važne razgovore s glavnim menadžerom AMA serija, Steveom Whitelockom. Atkins tvrdi da u Budds Creeku ne treba raditi velike zahvate, ali on je uočio što je potrebno ispraviti i usavršiti. To nam je važno zbog očuvanja kontinuiteta rasta Kupa nacija iz godine u godinu! Još kad tome dodamo poznati američki "spirit" (duh, pr.a.) - bit će to sjajan spektakl!

* Meyer: Vi očekujete, dakle, stalni rast svjetskog Kupa nacija!? Šuška se o domaćinstvu Sjeverne Irske 2008. godine!?
Hoće li staza Desert Martin moći zadržati taj visoki standard?

* Dr. Srb:Vidite, teško je komparirati vrhunske svjetske staze, pogotovo na tako visokoj razini, a nakon viđenog u Matterley Basinu! Desert Martin je vrhunska staza, a Irci su poznati kao izvrsni domaćini i sjajni ljudi. Ipak, čini se premalenom stazom u kontekstu o kojem govorimo. Još do prije nekoliko godina, to ne bi bilo tako. Ali, vremena su se promijenila. Poslije tako brojnih gledatelja u francuskom Erneuu i lani, na Matterley Basinu, nije vjerojatno da bismo Kup nacija mogli dodijeliti Desert Martinu. Ircima smo otvoreno rekli da moraju pronaći novu stazu, ako žele konkurirati. I oni sad rade na tom, već ove sezone, Grand Prix priredba treba biti na novoj lokaciji, zato domaćin još nije naveden u kalendaru za 2007. godinu! Vidjet ćemo što će nam prirediti. A kako je Grand Prix temeljni uvjet i test za svaku stazu, koja želi konkurirati za Motocross of Nations, Ircima "vrijeme otkucava". Ako ne uspiju, Grand Prix će ipak biti, 19. kolovoza na Desert Martinu, a za Kup nacija morat će se strpiti do neke druge prilike.

* Meyer: Mnogi su skloni tvrditi da je svjetski Kup nacija u motokrosu dosegao razinu jedne Moto GP priredbe, pa čak i Formule 1 !?

* Dr. Srb:Možda ćemo jednog dana organizirati svjetski Kup nacija na mjestima kao što su Assen ili Daytona! Tako veličanstveni stadionski prostori lako mogu prihvatiti i više od sto tisuća gledatelja. Potrebni su nam vješti i sposobni organizatori, kakvi su bili, primjerice na Matterley Basinu, prošle godine, uz korištenje vrlo pogodnog i prikladnog prostora. Da, Motocross of Nations je postao priredba najveće svjetske razine, može semjeriti i s Formulom 1! S druge strane, s visokom tehnologijom, kakvom Youth Stream raspolaže, možemo napraviti odgovarajuću stazu bilo gdje. Pogledajte, na primjer, Sun City u Južnoj Africi. Tamo je bio samo suhi pijesak i rahla zemlja, a Grand Prix tamo danas dobija najviše ocjene.

"U laži su kratke noge" !

U zadnje vrijeme svjedoci smo upornih podvaljivanja javnosti o tzv. omasovljenju hrvatskog motokros sporta. U nekim medijima, posebice elektronskim, uporno se forsira broj od 120 do 130 sudionika u motokros prvenstvu Hrvatske, kao nekakvo značajno povećanje broja vozača, u odnosu na prošlu i ranije godine.
Nije slučajno takvu brojku, u svojoj medijskoj najavi motociklističke sezone i HMS gurnuo u javnost, iz pera svog "gromoglasnika" Marka Marovića!
Upornim ponavljanjem takve brojke, po već poznatim metodama manipuliranja javnošću, može se pokušati proturiti teza kako je hrvatski motokros bez problema i kako možemo očekivati, u najmanju ruku, jednu zanimljivu sezonu!?
Veliki broj bez precizne i poštene analize, ne mora govoriti ništa ili, što je još gore, kao što smo istaknuli - obmanuti publiku. Na nesreću po kreatore tih podvala, riječ je o kratkoročnim lažima, na štetu u ovom slučaju motokros sporta za dulje vrijeme. Publiku, naime, koja je u posljednje vrijeme, kad je sport općenito u pitanju, sve zahtjevnija i osjetljivija, možete prevariti jednom, najviše dvaput! Poslije je više nećete vidjeti, a proigrano povjerenje teško je ponovno steči! Po onoj, narodnoj - "U laži su kratke noge"!
Zato, podvale s brojem od 120 do 130 vozača, u motokros prvenstvu Hrvatske, bez naglaska o tom da je riječ o velikoj većini rekreativnih natjecatelja, čija je vrijednost u natjecateljskom, vrhunskom sportskom smislu, ništavna, nisu nimalo na korist aktualnom vodstvu HMS-a! Dakle, od spomenute cifre, za prvu priredbu prvenstva Hrvatske, ove godine u Požegi, prijavljeno je čak 67 tih vozača, koji su sad B - liga (SIC), a nekad su bili tzv. "Turist" klasa, što svakako više odgovara njihovim mogućnostima. Na stranu još i apsurdna činjenica što ih aktualni voditelji motokrosa unutar HMS-a, u svojim pravilnicima miješaju, kroz rezultate prema plasmanima, što je zaista jedinstven primjer u svijetu sporta da se rekreativcimiješaju s vrhunskim sportašima!?
Pažljivije gledajući, unutar ove kategorije sudionika PH, možemo pronaći tri, četiri veterana motokrosa (usput rečeno, Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja, koja za svoje veterane motokros sporta ne organizira odgovarajuće natjecanje!?), ima nekoliko vozača koji su bili, ili su još aktivni, u nekim drugim disciplinama, kao supermoto ili enduro, ali ima i zaista velik broj čistih rekreativnih "bikera"!
Budimo otvoreni: u hrvatskom motokrosu, u seniorskoj konkurenciji, danas imamo ukupno nekih 40 - 45 vozača. Gledajući prijavnu listu za spomenutu prvu utrku, ne računajući na to tko može ili ne može nastupiti, zbog ozljeda, u najjačoj katgoriji MX3 imamo 14 natjecatelja, od kojih četvoricu debelo preko 30 godina, a njih pet, šest "tu negdje", a dva "kvalificirana" iz lanjske B - lige... Pri tom, što također treba istaknuti, od svih tih vozača samo dvojica su aktivni sudionici jakih međunarodnih natjecanja (Nenad Šipek i Danijel Božić)!?
U MX2 je bilo prijavljeno 15 vozača. U toj kategoriji, na žalost, trenutno imamo samo jednog vozača koji nastupa na jakim međunarodnim priredbama. To je Marko Leljak. Karlo Golub je, nakon lanjske ozljede, nedavno stradao u prometnoj nezgodi, a njegova je karijera, na žalost, nakon što je u ranim juniorskim godinama bio jedan od najvećih talenata, posve stagnirala! Momka, koji je također puno obećavao i pokazivao solidne juniorske rezultate, Antonija Šameca, također nema, zbog ozljede koja traži složenu operaciju ramena. Tu još imamo povratnika Ivicu Štefanca, čije su sadašnje mogućnosti upitne, te Mirka Lovakovića, u nekoj srednjoj klasi. Svi drugi, ili su još mladi, ili nisu napredovali kako se od njih očekivalo.
No, s činjenicom da vrlo rijetko izlaze na odgovarajuća međunarodna natjecanja, malo je vjerojatno da će doseći razinu vrijednosti, makar jednog, u toj konkurenciji, neusporidivo najjačeg našeg vozača - Marka Leljaka!
Od nekih petnaestak vozača seniorske MXK1 kategorije (85), zbog sličnih neadekvatnih angažiranja u motokrosu, posebno zbog njihovih osjetljivih godina, kad se sportski trebaju razvijati, također teško možemo očekivati da bi netko kad, tad dosegao razinu, kakvu su koliko, toliko postigli Marko Leljak, Karlo Golub ili "Dečec" - Antonio Šamec! Možda za neke još ima vremena, ali njihov angažman u motokrosu mora biti veći i ozbiljniji. Naročito u izlasku na međunarodne utrke, barem odgovarajućeg uzrasta; na ADAC seriji ili sličnim natjecanjima! "Zadnji vlak" u tom pogledu svakako treba uhvatiti jedan od najdarovitijih, Marko Tumbri, a Štimac, Lešćan, Kelnarić, te oni istaknutiji iz juniorskog kadra, kao Brdarić, braća Kundid, Požar, Kelava, braća Križnik i drugi, svakako ne bi smjeli zanemariti zakonitosti kvalitetnog sportskoj razvoja. Naravno, ako to žele i imaju mogućnosti to financijski pokriti.
Možda će zazvučati "papagajski", ali, potrebno je poslužiti se istim načinom, kao i gospoda iz uvoda ovog teksta, ali, za razliku - u poštenoj namjeri - opetovanim ponavljanjem neminovnosti ustanovljenja službene, obvezavajuće regionalne lige (sa Slovencima, Mađarima i eventualno nekim drugim susjedima). Pa zar zaista ima onih, bez obzira s koje strane granica bili, koji misle da koncentracija kvalitete i masovnosti, u svim uzrastima, ne bi donijela korist, kako za razvoj motokrosa, tako i za interes publike, medija i sponzora!
Drugog izlaza nema!
"Zatvoreni" u vlastita dvorišta - propadamo, očigledno - i mi i Slovenci i Mađari i ostali, doduše neki brže, neki sporije, zavisno od aktualnog broja dobrih vozača. Nitko nije toliko bogat da se nametne na tržištu tzv. regionalnih Opena (Jumbo Dutch Open, MAXXIS British Open, France Elite Open, ADAC MX German Open, Internazionali MX d' Italia, United Telecom Belgium Trophy i t.d...). A ni naši pojedinci nisu toliko ni imućni, ni dobri, da se konstantno mogu plasirati na finalne utrke, bilo kojeg od ovih kvalitetnih regionalnih natjecanja! Potrebno je dugoročno ulaganje u mlade, sa što više nastupa na punim startnim rampama takvog, službenog regionalnog prvenstva!
Kod nas se opasno igramo obrnutih teza; odnosno nameće se važnost lažnih brojki o masovnosti, a iz godine u godinu, pojavljuju se neki novi organizatori, čije staze u velikoj većini ne zadovoljavaju osnovne, a kamoli međunarodne standarde.
Uzmimo samo najizrazitiji paradoks. Danas se u Hrvatskoj, za organizaciju, samo motokros priredbi, nudi desetak, pa i više staza, a prema analizi kvalitete vozača, u najjačoj seniorskoj kategoriji imamo čak manje od tog broja, svega pet, šest vozača, koji se mogu nadati da ih, u tako kratkoj, jednoj od najkraćih prvenstvenih utrka u Europi (25 minuta + 2 kruga), kao što je, na žalost, kod nas, neće "iberundati" naš, još uvijek najbolji motokrosist - "Leteći Zagorec" Nenad Šipek!!!
Zvonimir ZMAIĆ

OTVORENO PISMO MOTOKROS KLUBA INA - JASKA HRVATSKOM MOTOCIKLISTIČKOM SAVEZU

MOTOCROSS KLUB "JASKA"
Mladina 31, 10450 Jastrebarsko
Tel./fax: 01 6281 565, 6281 086

Jastrebarsko, 20.03.2007.

HRVATSKI MOTOCIKLISTIČKI SAVEZ

 Trg Krešimira Čosića 11
10000  Z A G R E B

Predmet: otvoreno pismo glede stanja u motocross sportu,
te odnosa HMS-a prema Motocross klubu INA - Jaska

Poštovani,

Na redovnoj Godišnjoj skupštini Motocross kluba INA - Jaska, jednoglasno je odlučeno da se uputi pismo Hrvatskom motociklističkom savezu.

Prvi je razlog je nezadovoljstvo stanjem u hrvatskom motocross sportu, posebice drastičnim padom kvalitete i broja vrhunskih natjecatelja. Pri tom je potrebno naglasiti da je u velikoj mjeri tome krivo aktualno vodstvo motocross discipline unutar HMS-a, koje je ugušilo i one zadnje inicijative u želji da se motocross ne zatvori u vlastitu sredinu i propadne.     

Jedna dobra generacija vrhunskih vozača je već izgubljena, ili je na zalazu, mladih ima malo i ne razvijaju se onako kako bi trebalo. Pojavila se skupina rekreativaca, s kojima se umjetno pokušava omasoviti disciplinu, ali na taj način se praktički varaju gledatelji, dok je zanimanje sponzora i medija palo na vrlo niske grane!

Prije dobrih pet, šest godina, krenula je inicijativa uspostavljanja kontakta s istomišljenicima u Sloveniji, našem prvom susjedu, a koja prolazi kroz sličnu krizu motokrosa, iako s nešto više kvalitetnih vozača, ali i bolje organiziranim natjecanjima. Svi pokušaji povezivanja gušeni su zbog uskih interesa pojedinaca unutar HMS-a, a slično tako bilo je i od strane nekih pojedinaca unutar Auto - Moto Zveze Slovenije.

Danas smo svjedoci paradoksa, kako se u našoj zemlji nudi više staza i organizatora, nego što imamo vrhunskih vozača u pojedinim kategorijama na startnim rampama!

Zaista je krajnje vrijeme uspostaviti kontakte sa Slovencima, pa i drugim susjedima; Austrijancima, Mađarima, B i H..., a zbog potrebe osnivanja jedne regionalne lige.

Nije rješenje, naime, otvoreno prvenstvo Hrvatske. I to iz dva osnovna razloga. Prvi je zbog činjenice da svi susjedi imaju praktički u istim terminima svoja prvenstva ili neka druga odgovarajuća natjecanja (Akrapovič pokal u Sloveniji). Drugi razlog je nemogućnost financiranja odgovarajućih nagrada, koje bi stimulirale dolazak kvalitetnih inozemnih vozača.

Spomenuta regionalna liga, u sportskom smislu bi bila obvezujuća, te bi ponajprije napunila startne rampe kvalitetnim natjecateljima, u svim kategorijama, što bi nedvojbeno osnažilo zanimanje publike, medija i sponzora. Pri tom svaka od zemalja sudionica može zasebno bodovati plasman svojih vozača, za domaće prvenstvo, a još preostaje dosta termina i za organizaciju vlastitih prvenstvenih ili nekih drugih oblika natjecanja.

Nije na odmet napomenuti kako bi jedno organizirano regionalno natjecanje, uz mogućnost angažiranja i odgovarajućeg promotora za njegovu provedbu, kako je to već praksa gotovo svugdje u svijetu, omogućilo i lakše rješavanje nekih otežavajućih okolnosti, posebice pri graničnim režimima!

Drugi razlog ovom pismu je neadekvatan odnos HMS-a prema Motocross klubu INA - Jaska, jednim svakako među najtrofejnijim našim klubovima. U svakom slučaju INA - Jaska je međunarodno među najpoznatijim klubovima iz Hrvatske i najsposobniji organizator, koji je, od svog osnivanja 1984. godine, bio domaćin 16 najvećih međunarodnih natjecanja (Kup nacija Europe, jedno svjetsko prvenstvo 250, tri svjetska prvenstva 125, dva svjetska prvenstva MX3, četiri prvenstva Europe 250, tri prvenstva Europe Open i dva prvenstva Europe 125)!

Staza Mladina izgrađena je 1979. godine, kad su i počela natjecanja na njoj. To je naša daleko najkvalitetnija staza, te jedina koja zadovoljava najviše međunarodne standarde. Održavanje takvog objekta je vrlo teško i skupo, ali također i priprema natjecanja. U takvim okolnostima posebno je teško prirediti stazu za natjecanje pod lošim vremenskim uvjetima. Na nesreću, zadnjih nekoliko sezona, bilo je takvih slučajeva, zbog kojih su priredbe odgađane.

Takav je drastični primjer bio upravo prošle godine, kad je i delegat HMS-a ustanovio nemogućnost održavanja natjecanja!

Ljudi koji vode motocross u HMS-u, na drugi način promatraju ove probleme!?

Pokazali su nerazumijevanje i nekorektan odnos prema Motocross klubu INA - Jaska. Podsjećamo kako je tijekom listopada i studenog prošle godine, stjecajem povoljnih klimatskih okolnosti, bilo toliko pogodnih termina za održavanje odgođenih priredbi, da se moglo organizirati i jedno kompletno prvenstvo! Pri tom nije prihvaćen ni ponuđeni  alternativni termin MCK INA - Jaska za održavanje odgođene prvenstvene motocross priredbe na Mladini!?

Posebice je bio ružan postupak direktora motokrosa, koji nije prihvatio MCK Jasku kao domaćina u ponuđenom terminu za prvenstvo Hrvatske u 2007. godini (!?).

Nitko ne bi smio svoju aktivnost u HMS-u koristiti za neke svoje osobne (ob)račune, jer HMS je naš krovni, nacionalni motociklistički savez, ali je isto tako i staza Mladina naša najkvalitetnija i po svojim pratećim objektima najopremljenija staza!

Predlažemo hitan razgovor naših najodgovornijih ljudi s čelništvom HMS-a, zbog pronalaženja odgovarajućih rješenja za spomenute primjedbe i probleme!

Unaprijed zahvaljujemo na razumijevanju i molimo hitan odgovor!

Uz srdačne pozdrave, s poštovanjem!
  
Za Motocross klub "INA - Jaska"
predsjednik, mr. sc. Juraj Katovčić, dr.

Na znanje:
- Anđelo Mijatović, predsjednik HMS
- Upravni odbor
- Sportski odbor
- Nadzorni odbor
- HOO
- Klubovima koji se bave disciplinom MX/SX
- Javnim medijima

Ne vjerujemo da igdje u svijetu sporta postoji primjer kakav je od ove sezone imamo u hrvatskom motokrosu

REKREATIVCI I VRHUNSKI SPORTAŠI U ISTOM KOŠU

Ne vjerujemo da igdje u svijetu sporta postoji primjer kakvog od ove natjecateljske sezone imamo u hrvatskom motokros prvenstvu! Direktor motokros discipline u HMS-u Ivan Bertović (vidi pravilnik motokros natjecanja za 2007., obznanjen na službenoj web stranici HMS-a), potpisnik je Pravilnika natjecanja u kojem postoje dva paralelna sustava za stjecanje statusa seniorskog "prvoligaša"!?
Zašto pod navodnicima?
Zato jer jedan od sustava je normalni slijed razvoja sportaša od mladog uzrasta, kroz juniorska natjecanja, do seniorskih kategorija. Drugi je tzv. B-liga, izmišljotina Bertovića i njegovih suradnika (prvi službeni je direktor superkros discipline Miljenko Pernar), u kojoj se službeno za prvenstvo Hrvatske natjeću rekreativci (jer, kako drukčije nazvati sportaše koji ne prolaze prvospomenuti slijed sportskog razvoja!?), koji u ovo natjecanje ulaze s drugim, uvjetovanim godištima i drugim okolnostima (!?).
Ranije su vozači iz takve kategorije vozili kao tzv. "Turist" konkurencija (pa je već sam naziv sugerirao da je riječ o rekreativnim natjecateljima).
Sad za tu kategoriju pravilnik govori kako pravo nastupa u tzv. MXT2 i MXT3 konkurencijama imaju vozači koji nisu bili sudionici PH seniorske kategorije najmanje tri godine, ili su stariji od 35 godina. Ovo stariji od 35 godina uvedeno je jer bi u protivnom u hrvatskom motokrosu imali presedan da se vozači koji završe aktivnu karijeru ne mogu rekreativno natjecati barem tri godine (!?), ponajviše zbog činjenice da je Hrvatska jedna od rijetkih zemalja u kojima se vozi motokros, a koja nema službeno natjecanje za kategorije veterana (!?).
Pa čak je i Svjetska motociklistička federacija - FIM - uvela kategoriju službenog svjetskog prvenstva za veteranske kategorije (podijelivši ih na određene dobne kategorije!).
Kaže dalje Bertovićev pravilnik kako pravo nastupa nemaju vozači koji su osvojili (u ovom slučaju prošle godine) jedno od prva tri mjesta u tim spomenutim kategorijama B-lige, a mlađi su od 35 godina, jer oni prelaze u viši rang - odnosno seniorsku motokros konkurenciju! (SIC).
Tu dolazimo do paradoksa da se sportskim rekreativcima ograničava pravo natjecanja, jer ako se "plasiraju" - onda moraju među seniore - ili ne mogu voziti! Dakako, stariji od 35 godina su izdvojeni, jer bi tu opet došli do jednog paradoksa - da se "reaktivirani" veteran, koji je već bio završio karijeru, sad opet kvalificirao za to isto natjecanje (!?). Ali, ako vozač to želi, ništa mu ne brani, barem to tako ne piše, a navodno među lanjskim B-ligašima u toj kategoriji ima i 40-godišnjaka koji će tako debitirati u seniorskoj kategoriji hrvatskog motokrosa!!? (SIC).
Ovaj umjetni i nakaradni način omasovljenja sporta, a nimalo u korist kvalitete, jer praksa je pokazala koliko je veliki kvalitetni jaz između čak i onih najprosječnijih vozača motokrosa među našim seniorima i ovih  tzv. B - ligaša, voda je na mlin samo uskoj skupini ljudi koji od tog imaju određene koristi (najviše u glasačkoj većini prilikom izbora na funkcije u HMS-u!).
Stvara se privid povećanog interesa za motokros i masovnosti u natjecanju, dok publika, u hrvatskoj poznata kao vrlo zahtjevna, ne shvati kako ju se zapravo - vara!
Organizatore natjecanja, barem one kojima staza služi kako bi "zavrtili neki profit", ništa više i ne zanima - "pa dok ide - nek' ide". Zato trenutno u hrvatskoj imamo više ponuđenih staza, nego objektivno kvalitetnih vozača u najjačoj vrhunskoj klasi.
I zato se valjda nitko ni ne brine, ni ne uzbuđuje, što u međunarodnoj konkurenciji danas imamo još svega dva, tri vozača, koji se u nekoj ozbiljnijoj utrci u Europi eventualno mogu kvalificirati za finalne utrke (!?).
Najtragičniji je primjer čak trojice naših ponajboljih mladih seniora (125 ili MX2) koji su od 40. vozača u kvalifikacijama za utrku otvorenog prvenstva Italije (Internazionali d' Italia) u Montevarchiju zaostajali po pet, deset, ili čak i više sekundi!!??.
Zagovornici jedinog izlaska iz sve sigurnijeg umiranja kvalitetnog motokrosa, kroz regionalno povezivanje, u Hrvatskoj pa i susjednoj Sloveniji, potpuno su marginalizirani, iako i Dežela, nešto manje drastično, ali ipak sasvim sigurno kreće jednakim putem propadanja u kvaliteti motokrosa. Slovenci su ipak u još nekim prednostima. Imaju dodatno natjecanje - Akrapovič kup, kojeg ne mješaju sa službenim prvenstvom Slovenije, a imaju i veteransko prvenstvo!
A kod nas, sve će biti, uvjetno rečeno "dobro", dok se ne dogodi neka sportska nesreća ili tragedija, jer je na žalost, uključivanjem rekreativnih vozača u vrhunska natjecanja, takav sportski rizik višestruko povećan!
Ali, kog to sad uopće zanima!?
Odgovorni ljudi iz HOO-a ili Ministarstva sporta znaju za ta događanja ali, dosad barem, nisu pokazali neko značajnije zanimanje!?
ZVONIMIR ZMAIĆ

Izdavačka akcija Vladimira Skendrovića, direktora supermoto discipline u HMS-u, za promociju natjecanja za PH u supermotu i skuterima

OPSEŽNI INFORMATIVNI BILTEN

Direktor discipline supermoto u HMS-u, Vladimir Skendrović, pripremio je prigodni BILTEN za promociju natjecanja za prvenstvo Hrvatske u supermotu i skuterima.
Vrlo opsežan i temeljit materijal, bogato ilustriran, vrijedan je doprinos afirmaciji tih motociklističkih grana.
U našem prilogu je kompletan materijal iz spomenutog Biltena, kojeg pozdravljamo i kao inicijativu i zbog uloženog truda i entuzijazma!

 Prenosimo s HRT Web portala:

    SPORT - AKTUALNO (11. prosinca 2006)

    R A S P A D

Belgijski motokros web portali MXWORLD.BE i MXWORLD.EU objavili su razgovor sa slovenskim MX3 Grand Prix vozačem Sašom Krageljom. Evo njegovih najznačajnijih izvoda:

VELIKA ŽELJA - MX3 TOP 5 !

Belgijski motokros web portali MXWORLD.BE i MXWORLD.EU objavili su, u verzijama na flamanskom i na engleskom jeziku, razgovor sa slovenskim MX3 Grand Prix vozačem Sašom Krageljom. Evo najznačajnijih izvoda iz tog intervjua...
Sašo Kragelj dugo je nazočan na međunarodnoj motokros sceni. Bio je treći na EP 250 1997. godine, što je ponovio i 2000. godine, dok je 2002. osvojio prvenstvo Europe u Open konkurenciji. Nakon tog stalno nastupa u MX3 svjetskom prvenstvu, gdje se drži u TOP deset najboljih vozača.

* Tko je Sašo Kragelj? Kad ste počeli nastupati i koja Vam je titula najznačajnija?

KRAGELJ: Sašo Kragelj - to sam ja... Moj život je potpuno posvećen motokrosu, koji je 24 sata dnevno u mom rasporedu. Iako sam "privateer", s obzirom na momčadski status, u mom stožeru sve činimo na profesionalnoj razini. Puno moram učini za sebe i radim to maksimalno. To mi daje potreban mir i vrijeme za moju najveću ljubav u životu.
Počeo sam nastupati s oko deset godina, u rodnoj Orehovoj vasi, gdje imamo poznato GP stazu. Često sam bježao od kuće i po cijele dane promatrao svoje zemljake koji su tamo trenirali. Učio sam od njih kako voze i kako se ponašaju na motociklu. To je bilo ispunjenje mojih dječačkih snova. Kasnije mi je otac kupio motocikl za "jurcanje" oko kuće. Čini se da je on shvatio koliko mi to znači. Otad nisam prestao. Prvu sam utrku imao 1989. godine. Zatim sam postupno napredovao iz klase u klasu, nanizavši pritom 14 naslova državnog prvaka... I još nisam rekao zadnju riječ!
Moji najznačajniji rezultati su: prvak Europe - Open (2002), sedmi u MX3 svjetskom prvenstvu (2004 i 2006), te osmi u toj istoj konkurenciji (2005).

* Dakle, bili ste sedmi u MX3 SP u 2006. godini. Jeste li time zadovoljni? Što Vam treba da biste ušli u TOP 5 u 2007. godini?

KRAGELJ: Kad sad na to gledam, taj je plasman OK! Zadovoljan sam učinkom tijekom cijele godine, bez velikih ozljeda...
Žalim jedino zbog nule na Grand Prix Nizozemske. Pao sam u obje vožnje. Da nije tog bilo možda bih se plasirao na jedno mjesto bolje, ali sam jednako tako mogao biti plasiran i za jednu poziciju slabije. Mjesta od 6. do 8. bila su "zatvorena", a cijela ta skupina vozača vrlo brza...
Bio sam jedan od najboljih "privateera" u seriji i najbolje plasirani vozač Yamahe. Puno mi je značila pomoć gospodina Michelea Rinaldija i Yamaha Europa Teama. Yamahin stroj djelovao je besprijekorno. Nismo imali nikakvih poteškoća. Sve u svemu, sretan sam i zadovoljan.
Za proboj u TOP 5 potrebno mi je više materijalnih resursa, posebne glede ovjesa, ali motocikl je u cjelini dobar. Financijsko osnaženje bilo bi poželjno za uspješno odrađivanje kompletne MX3 serije. Tako bi lakše skupljao bodove. Vrlo je važno ne gubiti bodove zbog eventualnog izostanka s priredbi!
Da, bilo bi sjajno imati menadžera, kakav je Willy Weber - kad je već Michael Schumacher s njim zadovoljan! Tad bih sigurno manje morao brinuti oko svih detalja u sportui mogao misliti samo na treninge i utrke.

* Zašto nastupate u MX3, a ne u MX1 konkurenciji svjetskog prvenstva?

KRAGELJ: MX1 je serija u kojoj je puno novca u igri. Uživa podršku najjačih proizvođaća. Pošteno rečeno, moj budžet je jedva dovoljan za MX3 natjecanje, gdje ima puno "privateera". No, moja momčad uspješno predstavlja razinu svog rada i umijeća i ostvaruje solidne rezultate. Moram kazati kako je motokros spoj truda vozača i materijala, te rada cijele ekipe. Mi smo to dobro uskladili, pa to savršeno dunkcionira u MX3 kategoriji.
Prije nekoliko sezona nastupio sam u MX1, te smatram da je to serija samo za velike i bogate momčadi. Mi se s tim ne možemo uspoređivati. Čak u našoj klasi, moramo napraviti minimalno 50 tisuća kilometara godišnje. Ja se ne koristim zrakoplovnim prijevozom. Sam vozim timski kombi, kojim putujemo po Europi, primjerice do Grand Prix staze u Španjolskoj čak 2500 km u jednom smjeru!

* U Belgiji mnogi vozači imaju problema kako pronaći budžet potreban za nastupe na EP ili SP. Je li to tako i u Sloveniji?

KRAGELJ: To je, po mom mišljenju, jednako tako u mnogim zemljama. Belgija je prava motokros nacija, pa je tako. A što vam mogu reči, kod nas je još gore. Motokros je skup sport, skuplji od većine drugih. Nije lako pokriti financijski cijelu sezonu. U 2007. godini u MX3 SP imamo jednu utrku više, na stazama širom Europe. Bit će, dakle, još teže i skuplje nego lani. Startnine ne postoje, pa nitko, uključujući i organizatore, vozačima ništa ne vraća. Zato je zaista teško. Slovensko gospodarstvo ne može u potpunosti pokriti sve moje potrebe. Vrlo sam sretan što zahvaljujući svojim rezultatima dobijam podršku jakih proizvođaća u kvalitetnoj opremi. To treba istaknuti... Primoran sam ulagati i svoju ušteđevinu u razne akcije, također, te činiti još puno tog, za osiguranje što više novca. Zvuči smiješno kad kažem s koliko sredstava ja konkuriram drugim vozačima u Europi!

* Kakav je motokros u Sloveniji? Ima li puno utrka, vozača, staza i publike?

KRAGELJ: Za tako malu zemlju imamo puno ljudi uključenih u motokros. Imamo oko dva milijuna stanovnika, a iz naše zemlje su tri vozača sudionici svjetskog prvenstva. Ostali su tek nešto iza, što svjedoči da se i ja moram žestoko boriti za mjesto u TOP 3 u "Deželi". Imamo jedno zanimljivo natjecanje za Akrapovič kup, na kojem sudjeluju i nelicencirani vozači. Pokrovitelj je poznati proizvođać auspuha Akrapovič, koji ima sjedištu i proizvodnju u Sloveniji. Akrapovič je i jedan od mojih većih sponzora, također. Prvenstvo Slovenije ima obično po sedam utrka godišnje. Imamo više staza, uglavnom s tvrdom zemljom kao podlogom. Zbog tog su i moji problemi s brojnim pješćanim stazama diljem Europe! Što se publike tiče, kod nas je to različito od drugih zemalja, jer na naše utrke dolaze uglavnom ljudi koji su izravno vezani uz motokros. U svjetskom prvenstvu na utrke dolaze mnogobrojni fanovi, kojima je taj sport izvor užitka, zbog sportskog showa. Nadam se da će se i kod nas situacija popraviti.

* Možemo li očekivati više talenata iz Slovenije iduće godine?

KRAGELJ: Imamo nekoliko darovitih mladih vozača. Potrebno im je nekoliko godina da stasaju, ali sam siguran da će Slovenija imati više kvalitetnih vozača, nego još dva u svjetskoj konkurenciji, a to su Roman Jelen i Jaka Može. Mladi, međutim, još moraju puno naučiti.
Ja vjerujem da ću kroz nekoliko godina i sam raditi s mladim talentima i pomoći im. Razgovarajmo o tom ponovno kad dosegnemo potrebnu razinu...

* Koji su Vaši ciljevi u MX3 svjetskom prvenstvu 2007. godine?

KRAGELJ: Moji planovi i nade obično se poboljšavaju iz godine u godinu. U 2007. svakako želim izboriti TOP 5 ukupno, ali i TOP 5 na svakoj pojedinoj utrci, također.

* Živite li samo od motokrosa ili radite i neki drugi posao?

KRAGELJ: Motokros je moja potpuna preokupacija. Iako to nije lako, živim od tog sporta. Sad, doduše, imam još jedan posao. Pripadnik sam slovenske vojske, te kao član sportske divizije, uglavnom se bavim promidžbom sporta, na raznim priredbama, predavanjima ili pokaznim treninzima. To mi omogućava nesmetano bavljenje motokrosom i zbog tog sam sretan što mi je to omogućeno.Zato sam vrlo zahvalan svojim nadređenima i prijateljima u armiji!

* Želite li zahvaliti kojem sponzoru, sad je trenutak!

KRAGELJ: Vrlo sam sretan što sam u krugu nekih najvećih kompanija, bez kojih bi moji rezultati bili upitni. To su: Yamaha, Delta Team Slovenija, AXO, Bridgestone Europe, Twin Air, Racetech, Braking, Tommaselli...
Dužan sam veliku zahvalu i svom mehaničaru i prijatelju Željku Zeleničiću!
Pozdrav svim vozačima, pomagaćima i fanovima, od brzog i furiznog Saaašeee Kraaaageeeeljaaaa!!!

HRVATSKA MOTOKROS UDRUGA

HRVATSKI MOTOCIKLISTIČKI SAVEZ
Trg Kreše Ćosića 11
Z A G R E B

Poštovani,

Hrvatska motokros udruga održala je redovnu Godišnju skupštinu, kojoj su među uzvanicima bili nazočni i dopredsjednik HMS-a Antun Brajdić, te član Nadzornog odbora HMS-a Mario Grgetić.

Na Godišnjoj skupštini za novog predsjednika Hrvatske motokros udruge izabran je motokros vozač i višestruki državni prvak Marko Leljak.

Hrvatska motokros udruga osnovana je u prosincu 2005.godine i registrirana je kao udruga građana. Njezin zadatak je svojevrsno sportsko sindikalno djelovanje; za zaštitu interesa motokros sporta, vozača i klubova, unapređenje sustava natjecanja, omasovljenje broja vozača, osnaženje kvalitete, te jačanje interesa publike, medija i sponzora.

Hrvatski motociklistički savez nije prihvatio ponuđenu ruku suradnje od strane HMU.
Na ukazivane probleme u motokrosu, njegovu krizu i propadanje, HMS se oglušivao.
U HMS-u su uporno protežirali direktore disciplina motokros i superkros, Ivana Bertovića i Miljenka Pernara, iako je na njihovu organizaciju i provođenje natjecanja podnesen niz argumentiranih prigovora. Direktoru Bertoviću osporava se i legalnost izbora! U svojim
kontaktima s klubovima, spomenuta gospoda ne dopuštaju nikakve prigovore i ponašaju se
potpuno autokratski i nedemokratski!

HMU se obratila HOO-u i Ministarstvu obrazovanja i sporta. U razgovorima s predstavnicima tih tijela uvaženi su razlozi prigovora i sugerirano je uspostavljanje dijaloga s HMS-om za institucionalni pristup rješavanju problema.

I HMU upravo to i želi.

Ali, zahtjev za prijam HMU u članstvo HMS-a je ignoriran.
Voditelji disciplina u HMS-u legalizirali su sportske rekreativce, bivše vozače Turist konkurencije, u službenom natjecanju tzv. B - lige. Osim što je to u sportskom smislu nezabilježeno u svijetu, te besmisleno, jer rekreativci, kombinirani s veteranima, ne mogu biti kvalitetno promovirani u rang. A za takvo što ionako nema ni potrebe, jer svatko tko je darovit i ima ambicija i uvjete ozbiljno se baviti motokrosom, može se uključiti u natjecanje u bilo kojem uzrastu! Ova je odluka smišljena samo kako bi se dobio veći broj članova i izlobirali klubovi za glasačku prevlast u korist aktualnih direktora, onih istih ljudi, koji su se,
prije nekoliko godina, zdušno borili protiv tadašnjeg direktora motokrosa, jer je bio nametnut odlukom čelništva HMS-a, protivno volji većine!

Zbog problema u toj nesuradnji, kao i daljnjeg produbljavanja krize motokros sporta, ovogodišnje prvenstvo u motokrosu započelo je izostankom velikog broja vozača, koji su na taj način iskazali protest. HMS je reagirao iniciranjem osnivanja nove Komisije za motokros i superkros. Odluke tog tijela, međutim, ignorirane su, a u međuvremenu je protekao veći dio sezone, te je Upravni odbor HMS-a novu Komisiju za motokros i superkros naprosto , kao da je nije ni bilo!?

Sve to pridonijelo je da natjecanje u motokrosu u 2006. godini protekne u neregularnim okolnostima. Što se tiče natjecanja u superkrosu, za tu disciplinu već dugo se prigovara da se održava na neadekvatnim stazama i u vrijeme koje ne odgovara interesima vozača, usred motokros sezone!?
Nitko nije ozbiljno razgovarao s mogućim organizatorima superkros natjecanja na stazama u Istri, na Kvarneru ili na otocima, kojih ima, a mogu ponuditi pogodne uvjete izvan motokros sezone, što znači u drugoj polovici rujna, te u listopadu i studenom.

HMS ne prihvaća razgovor o neophodnoj potrebi osnivanja regionalnog motokros natjecanja, u prvoj fazi barem zajednički sa Slovencima, a u budućnosti, eventualno i kao , s Mađarima i Austrijancima. To bi apsolutno pridonijelo afirmaciji kvalitetne regionalne lige, napunilo startne rampe u svim uzrastima i osnažilo zanimanje publike, medija i sponzora.
Taj zadatak nimalo nije lak i potrebno je mnogo razgovora i uvjeravanja partnera iz
spomenutih zemalja, te rješavanja niza realnih i objektivnih problema u ostvarivanju tog cilja. Ali da se krenulo, kojim slučajem, u realizaciju takve zamisli prije punih pet godina, kad je prijedlog prvi put podastrijet javnosti, danas smo već mogli imati takvo odgovarajuće, kvalitetno natjecanje!

Na žalost, još jedan prijedlog HMU nije ni razmatran u HMS-u. U svijetu je već odavno prihvaćeno angažiranje promotora, koji za nacionalne saveze organiziraju motokros natjecanja.
Čak je i FIM, Svjetska motociklistička federacija, angažirala promotora, ranije Action Group, pa Dornu off Road, a danas Youth Stream, koji vodi natjecanja za svjetsko prvenstvo u disciplinama motokros u supermoto i sl.
Američka motociklistička asocijacija - AMA, također ima promotora - AMA Pro Racing. Među najpoznatijim promotorima za nacionalne saveze je onaj u Belgiji, 2CMX, koji organizira Belgian Open.
Pri tom treba naglasiti da zbog visoke profesionalizacije svjetskog motokros prvenstva, posebice u MX1 i MX2, pa i u MX3 konkurenciji, zemlje koje žele dati šansu i velikom broju onih svojih vozača, koji ne mogu naći mjesto među najkvalitetnijim svjetskim vozačima iz Grand Prix serija, organiziraju regionalne jake Opene (United Telecom - Belgium Open, Jumbo - Dutch Open, MAXXIS - British Open, ADAC - MX German Masters, Internazionali MX d'Italia, Suiss MX Masters i t.d...).
U tom smislu treba sagledati i našu ideju (Austrija, Slovenija, Mađarska, Hrvatska), koja bi veliki broj vozača usmjerila k takvom natjecanju, umjesto prema ADAC-u, Suissu, Internazionali ili drugima, zbog blizine staza i solidne kvalitete natjecanja!

Ovakva su promišljanja neminovna, ako se želi zaštititi motokros sport i razviti ga u budućnosti. Kod nas je kvalitetnih vozača sve manje. Jedna vrhunska generacija, čiji su nositelji Nenad Šipek i Goran Gorički, objektivno je na zalasku karijere. U vrijeme njihovog sportskog razvoja, sustavi natjecanja bili su sasvim drukčiji, ne tako globalizirani, te su oni imali više mogućnosti uključivanja u kvalitetna međunarodna natjecanja.
Naši aktualni voditelji motokrosa umjetno omasovljuju natjecanje rekreativcima, provode zastarjela pravila, čine sve kako bi spriječili bilo kakve progresivne ideje (osujećena je, primjerice, ideja Hrvatske motokros udruge, ove godine, za organiziranje spektakla KIA - International Opena u Hrvatskoj, na kojoj je pristao nastupiti čak i jedan takav motokros velikan, kao što je desetorostruki prvak svijeta, Belgijac Stefan Everts, a za što više takve prilike nikad neće biti, jer je Everts, s velikom pompom i slavljem, po isteku protekle sezone završio aktivnu sportsku karijeru!).

Kakve kriterije HMS ima prema motokrosu, moramo ilustrirati s još dva primjera!?

Pored dugogodišnjeg vrhunskog organiziranja najvećih svjetskih i europskih priredbi, na našoj jedinoj vrhunskoj stazi sa svjetskim standardom, Mladini, još jedna organizacija prestižnog MX3 prvenstva svijeta, zajedno s atraktivnim prvenstvom Europe 125 u motokrosu, ove godine, usprkos visokim ocjenama i priznanjima, zakinuta je, jer je HMS dao godišnje priznanje za najboljeg organizatora međunarodnog natjecanja Motokros klubu Zabok. A za što? Za organizaciju svjetskog prvenstva motokros prikoličara, što objektivno nije u rangu s pojedinačnim svjetskim šampionatom. A još k tome, što konačno treba javno naglasiti, riječ je o priredbi u motokros disciplini koje nema u natjecanjima pod okriljem HMS-a, dok u Hrvatskoj, također, nema ni jedne jedine motokros posade prikoličara!?

Druga koju ipak treba zamjeriti HMS-u je ignoriranje Hrvatske
motokros udruge i Motokros kluba KIA - Božić, inače protekle sezone najtrofejnijeg kluba u pojedinačnim i klupskim titulama prvaka, ekipno, kao i pojedinačno u svim uzrastima!
Nije, naime, ni priznanjem, ni pohvalom barem, ili isticanjem, nagrađena HMU, na čiji je poziv jedna kvalitetna skupina svjetskih i europskih vozača, nakon MX3 SP i EP 125 prvenstva na Mladini, ostala tjedan dana u Hrvatskoj, a što je financirao MCK KIA - Božić. Ta je skupina nastupila na vrhunskom otvorenom prvenstvu Hrvatske, na stazi u Kozarevcu, te je ponajviše i zbog te činjenice, AMK Karas Team, kao domaćin utrke, nagrađen priznanjem za najboljeg organizatora domaćeg natjecanja u motokrosu!

Nakon sveg dosad spomenutog, Hrvatska motokros udruga obraća se HMS-u još jednom, sa svojim prijedlozima i zahtjevima:

1) Hrvatska motokros udruga zahtijeva prijam u Hrvatski motociklistički savez,
2) Traži se smjenjivanje direktora disciplina motokros i superkros,
3) Zahtjeva se ukidanje iz službenog natjecanja rekreativne B - lige u motokrosu,
4) Predlaže se novi demokratski izbor Komisije za motokros i superkros
5) Predlaže se razgovor na najstručnijoj razini oko formiranja tima koji će uspostaviti kontakte s partnerima, prvenstveno u Sloveniji, ali i u Mađarskoj i Austriji, oko utemeljenja regionalne lige,
6) Predlaže se razgovor oko mogućeg angažiranja promotora, za provođenje natjecanja u motokrosu i superkrosu ubuduće, a kojeg je HMU sprema i ponuditi.

Nadamo se uvažavanju ovih dobronamjernih prijedloga u cilju ozdravljenja motokros sporta i njegovog razvoja.

Molimo odgovor u što skorijem roku!

Uz srdačne pozdrave, s poštovanjem!

U Donjoj Stubici, 30. studenog 2006. godine

Tajnik HMU: Predsjednik HMU:

Krešimir Vlajčević Marko Leljak

- Co:

Anđelo Mijatović, predsjednik,
Igor Eškinja, dopredsjednik
Antun Brajdić, dopredsjednik
Lili Cvetković, glavna tajnica,
UPRAVNI ODBOR
SPORTSKI ODBOR
NADZORNI ODBOR
Ivan Bertović, direktor motokrosa
Miljenko Pernar, direktor superkrosa

- Na znanje:

Hrvatski olipijski odbor
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta

Mlada Novozelanđanka Katherine Prumm najveće je motokros otkriće u 2007. godini

LIJEPA, ATRAKTIVNA I VRLO BRZA NA STAZI -  "BUDGIE" JE OSVOJILA SVIJET !

* Rodom iz Južne Afrike, "plava amazonka" se skrasila na Novom Zelandu i uzela, s 18 godina, FIM Svjetski kup, te četvrto mjesto u AMA WMA  seriji

Mlada, 18-godišnja Novozelanđanka Katherine Prumm (kawasaki), najveće je motokros otkriće u svijetu, 2007. godine.
Osvojila je FIM Svjetski kup za žene, a u AMA WMA seriji, u SAD, ukupno je bila četvrta, a možda bi uzela i naslov, da je ozljeda koljena nije spriječila!
Lijepa i atraktivna, "plava amazonka" rođena je 4. lipnja 1988. godine u Johanesburgu, u Južnoj Africi. Od svoje sedme godine, s roditeljima i braćom, živi u Aucklandu, na Novom Zelandu, gdje je zavoljela motokros sport i ubrzo postala prava zvijezda!
Malo je žena u svijetu motokros sporta, što je i razumljivo jer je to teška i zahtjevna motociklistička disciplina, nimalo za nježne ruke i krhka tijela. Amerikanke su otišle najdalje, kad je masovnost i kvalitet u pitanju. Njihova AMA WMA (Woman Motocross Association) godinama već plijeni zasluženu pozornost. Spomenimo imena najboljih i najpopularnijih vozačica: ovogodišnja šampionka Jessica Patterson (honda), Tarah Gieger (yamaha), Alisa Nix (yamaha), Brazilka Mariana Balbi (honda), Sarah Whitmore (yamaha) i druge...
Godinama je u SAD "žarila i palila" Stefy Bau, zapravo Talijanka Stefania Bauer (honda), rođena u Milanu 1977.godine, AMA WMA šampionka 2002. godine, a druga 2003. godine. Oprostila se početkom ove sezone, na žalost prerano, zbog ozljede, a bit će zauvijek upisana u povijest motokrosa kao prva žena kojoj su FIM i promotor svjetskog prvenstva Youth Stream dopustili da izađe na start kvalifikacijske vožnje MX2 konkurencije, prošle godine na velikoj nagradi Italije!
U Europi su velike zvijezde ženskog motokrosa Njemica Steffy Laier (KTM), prošlogodišnja prvakinja svijeta, Francuskinja Livia Lancelot (yamaha), Nizozemska Marianne Veenstraa (suzuki), još jedna Njemica, Larissa Papenmaier (honda) i druge...
U takvoj konkurenciji, napraviti "dar - mar" samo s 18 godina, sjajan je pothvat Kathy Prumm, popularne "Budgie". No, treba podsjetiti da je ona već prošle godine bila druga u Svjetskom kupu, te pobjednica Kupa Australije i Novog Zelanda.
Uzori Kathy Prumm su, a tko drugi do legendarni desetorostruki svjetski šampion iz Belgije Stefan Everts i njezin zemljak, mladi i daroviti bivši svjetski MX2 šampion Ben Townley.
Najviše voli staze Taupo i Tokora, na Novom Zelandu, kao i Barrabool i Wonthaggi u Australiji. Najbolja svjetska staza, po ocjeni "Budgie" je japanski Sugo. Od konkurentica posebno cijeni Jessicu Patterson i Steffy Laier, te dakako i Stefy Bau, kojoj se divi!
U 2007. godini želi obraniti Svjetski kup za žene pod okriljem FIM-e, ali i napasti AMA WMA naslov!
U svakom slučaju vrijeme radi za "oktansku" ljepoticu Katherine Prumm.

PISMO IZBORNIKA ZLATKA JAROŠA O KRITICI NJEGOVOG IZBORA REPREZENTACIJE HRVATSKE I NJEZINIM NASTUPIMA NA KUPOVIMA NACIJA SVIJETA I EUROPE

Od urednika revije MOTO PULS primio sam pismo, u kojem Zlatko Jaroš, zamjenik direktora motokrosa u HMS-u i izbornik reprezentacije Hrvatske u motokrosu, za ovogodišnje Kupove nacija svijeta i Europe, reagira na kritike njegovog izbora reprezentativaca i nastupe reprezentacije! Na zahtjev za očitovanjem o tom, kao autor tekstova u MOTO PULSU, ističem kako svatko odgovara za svoje riječi i upravo zbog tog objavljujem to pismo Zlatka Jaroša u cjelosti! Moj je komentar da je upravo sam Zlatko Jaroš u potpunosti potvrdio sve objede na svoj račun!

"Ni drugi ne bi bili bolji

Poštovana redakcijo!

Pišem Vam kao zamjenik direktora za MX i izbornik reprezentacije Hrvatske i team menager za svjetski Kup nacija i europski Kup nacija, a potaknut člancima koje je napisao vaš suradnik Zvonimir Zmajić. Za slabije upućene čitatelje, gosp. Zmajić to možda i "dobro" radi, ali za veliku većinu ljudi koji su uključeni u taj sport bilo kao vozači ili djelatnici po klubovima piše neistine. Za sve ljubitelje motocross-a u Hrvatskoj ime Nenada Šipeka je svetinja, osim nažalost Vašem suradniku. Na svjetskom Kupu nacija vaš suradnik je bio u boxu reprezentacije Slovenije, koji je bio odmah do našeg, ali se nije udostojio doći do reprezentativaca Hrvatske da porazgovara s njima, ali kroz tekst zna ružno pisati o njihovom nastupu. Napominje da naši vozači koji su izabrani da brane boje Hrvatske, nisu dorasli takvoj priredbi. Da su bili "njegovi" vozači ne bi bili ništa bolji, jer ni oni nisu dorasli za takvu priredbu. U tu tvrdnju sam potpuno siguran. Nažalost, i slovencima se povrijedio na natjecanju njihov najbolji vozač Kragelj i podnaslov je "Nesreća Slovenaca", a za Nenadovu povredu je komentar, da je došao nespreman i to za njega nije "Nesreća", nego nas je popljuvao. Gosp. Zmajić nije napisao zašto su izabrani Ovi, a ne oni koji On spominje. Oni "njegovi" bojkotiraju prvu utrku sezone za PH u MX. Bojkotiraju sve, osim jedne utrke za PH u Supercross-u. Pokušali su sve kako bi poništili prvenstvo i proglasili ga neregularnim. To su radili članovi njihovih klubova. Radili su protiv ljudi koji vode disciplinu i provode odluke HMS-a. A taj savez je namaknuo sredstva za odlazak u Englesku. A ja, kao izbornik i team menager za odabir reprezenzativaca, uzeo sam i druge kriterije osim sportskih. I siguran sam da nisam pogriješio. Zbog neimanja dovoljno novčanih sredstava u Rumunjsku je išao isti sastav, osim povređenog Šipeka. Naime, dečki su svoju startninu od 2.040 Eura sa svjetskog Kupa nacija uložili u odlazak na europski Kup nacija. Zbog toga oni imaju i srce i dušu, a to se očito za Gosp. Zmajića ne može reći. Gosp. Zmajić u članku pita "tko ima pravo blatiti ugled HMS-a i izbaciti najbolje vozače, kad nema Šipeka i Goričkog zbog ozljeda, onda su to svakako Leljak, Božić, Golub." Ovi navedeni za vrijeme održavanja utrka za PH u Supercross-u, odlaze u Sloveniju i voze Akrapović Kup. A "povrijeđeni" Šipek vozi utrke za PH u Supercross-u. Imamo svježi primjer nogometnih reprezentativaca koji su zbog provoda bili maknuti iz reprezentacije, a Gosp. Zmajić se čudi što vozači koji bojkotiraju PH, ne nastupaju za reprezentaciju. Gosp. Zmajić to ne razumije, jer to je ipak stvar morala, kojeg on i ljudi oko njega nemaju. Osobno nemam ništa protiv navedene trojice vozača, i to ovdje javno izjavljujem, a sve probleme su im skuhali njihovi "dušebrižnici". U ovom problemu oko našeg motocross-a, uporno se nameće volja manjine koju predstavljaju dva kluba (Jaska i Kia-Božić).
Sportski pozdrav!

Zamjenik direktora discipline MX Zlatko Jaroš"

MARGARITAS ANTE PORCOS
PIŠE: Zvonimir Zmaić - Zmajo

Biblijska je mudrost: "Ne bacajte biserje pred svinje, jer će bisere pogaziti, a vas rastrgati"! Ali u našem modernom, blogerskom dobu, gdje je čitav svijet u mogućnosti promptno razmjenjivati misli, valja otrpjeti i provale primitivizma, do krajnjih granica razgolićenih u najjačem medijskom primjeru anti-televizijske Malnarove "Noćne more". I dobro je, s druge strane, što se čovjek razgoliti, kad je u prilici vrijeđanjem i diskvalificiranjem autora, nipodaštavati argumentirane, kritičke tekstove! Motokrosisti, sportaši, funkcioneri, političari, filozofi, sociolozi, stručnjaci svih profila, znatiželjni ljudi - čitajte web portal www.ktvj-online.com, odnosno www.motocross-hr.com , zanimljivo je i poučno! Bujica pogrda riječima, jednaka je tjelesnom linču, a i to smo imali prilike, na žalost, vidjeti ove godine oko naših motokros staza! Sviđalo se to kome ili ne, istina je samo jedna! Njezine različite interpretacije uvijek samo odgađaju konačni sud, ali i čine ogromnu štetu. Kakav bi lijep bio ovaj svijet bez ljudi s preobiljem zloće, jada, jala, agresivnosti, zavisti...!? Rijetke su individue bez savjesti, koje uglavnom tragično završe, ali svim drugima je savjest vlastiti sudac! Pa tko voli, nek izvoli! Cum recte vivas, ne cures verba malorum! Istina u hrvatskom motokrosu je samo jedna! Propada! "Najezda" rekreativaca ne samo da ga neće spasiti, već ga unazaditi. Uostalom, u bjesomučnim i bezobraznim komentarima upravo pojedinaca iz te skupine oni sami sebi upravo to nastoje dokazati: ... "strukturu hrvatskog motokrosa sačinjavaju većinom turisti"..., "što su ti naši turisti nego naša jedina nada za omasovljenje"..., "da nema rekreativaca prvenstvo s 20 vozača bi bilo jako jadno"..., "u turistima ima jako normalnih ljudi (osim kad ih isprovociraju pa nekog izmlate s punim pravom)"..., "takva natjecanja veterana vani su jako popularna"... "trebalo bi se udružiti sa Slovencima i napraviti natjecanja tako da bi napredovali vozači i povećala se konkurencija"... i t.d...! Nigdje u svijetu rekreativci nisu sustavu vrhunskog, kvalitetnog sporta, osim u hrvatskom motokrosu, vođenom od direktora Bertovića i Pernara - po onoj izreci - "dajem ti, da bi ti meni dao". Riječ je o umjetnom omasovljenju broja vozača, ali i klubova, jer je to važno kad se bude odlučivalo glasovanjem o funkcijama. U svakom slučaju, treba razlikovati rekreativce (turiste) od veterana. Točno je da se natjecanja veterana održavaju u svijetu. Kvalitetnu razliku od veterana i rekreativaca pokazuju u manje, više rijetkim prilikama i naši vozači (Dragutin Marović ili Marijan Šamec) kad izađu na stazu s turistima! A što tek reči o nastupima 44-godišnjeg slovenskog veterana Bogomira Gajsera na nekoliko utrka u našoj B-ligi ove godine. Neka ocjenu o tom izreknu svi koji su do vidjeli i doživjeli! Jedan vrijedan čovjek i sportaš, kao što je Tomas Hrvatin, sam je sebi "skočio u usta", kad je priznao da je u motokros ušao iz ljubavi i entuzijazma i s rezultatima - kakve je imao!?. Pa nek sam, osobno usporedi i svoje današnje rezultate, u odnosu prema vrhunskim, najboljim vozačima! Nije li to perspektiva omasovljenja našeg motokrosa rekreativcima, s tim da ovi današnji, ruku na srce, "za krug" zaostaju za jednim Tomasom Hrvatinom (a ne Goričkim, za kojim je isti Hrvatin kasnio krug, dva, u svojim počecima)! Istina je da se svijet globalizira, voljeli mi to ili ne! Istina je da se sport profesionalizira, sviđalo se to nama ili ne! Uzmimo samo usku profesionalizaciju MX1 & MX2 svjetskog prvenstva i razliku od MX3 kategorije. Zašto se očigledno gasi nekad kvalitetna konkurencija Prvenstva Europe 250 ili Open!? Bolji vozači, bez obzira na zemlje odakle dolaze, svoje ambicije rješavaju regionalnim Openima - kao što su Belgian Open, Dutch Open, British Open, ADAC MX Masters, MX Internazionali d'Italia, Swiss Masters i t.d... Onima koji kasne, ostaju kosti. Tako kazuje poznata izreka. "Zatvaranjem" u svoje dvorište hrvatski motokros umire. Među razmišljanjima o kojima govorimo našli smo i jedno iskreno pitanje ... " što će biti kad naši najveći asovi Goran Gorički i Nenad Šipek prestanu voziti motokros"... Ti su dečki, čast im i hvala, svoje vrijeme iskoristili kako su znali i umjeli. Odvozili i svoja međunarodne utrke i izazove. Ali, bila su i druga vremena, dukčiji načini organiziranja natjecanja i stvaranja uvjeta. Daleko od tog da su bili idealni i do konca dobri i pravedni, ali tko je htio i znao - mogao je ogledati se s jakom međunarodnom konkurencijom. Danas se upire prstom u one koji traže napredak među kvalitetni(ji)m suparnicima! Traži se od njih da voze domaće "kvazi" prvenstvo zajedno s limitiranim entuzijastima, te sve više turistima i rekreativcima. Pa da svi tako završe u "žabokrečini", na marginama jednog "najdinamičnijeg sporta koji je odavno umro u Hrvata" - da citiramo još jednog od blogerskih umova! Istina je, također, da polako, brže ili sporije, propada motokros i u susjednim državama; Sloveniji, Austriji, Mađarskoj... Ni oni nisu imuni na slične probleme, slične međuljudske rasprave i sukobe, ali je istina i da su ipak ispred naše organizacije motokrosa, jer imaju barem neka kvalitetnija rješenja! Istina je, međutim, da motokros bez regionalnog povezivanja, kvalitetno i po masovnosti, neće moći izdržati moderne zahtjeve. Kad tad, vi će biti tog svjesni, ali s teškim posljedicama zbog kašnjenja. Manje ili više, s takvim izazovima već se susreću brojne sportske grane (košarka, vateropolo, hokej na ledu...), a sve su glasniji i nogometaši, iako se njima imperativno nameće još uvijek kod nas nepopularna suradnja s srpskim klubovima, što u motokrosu nije slučaj! "LIGA 4", kakvu poodavno predlažemo, jedno je od zanimljivih i neosporno korisnih, mogućih izlaza iz krize. Po dvije utrke u svakoj zemlji (Slovenija, Austrija, Mađarska i Hrvatska), što znači ukupno osam, jamčilo bi po deset najkvalitetnijih vozača iz svake zemlje, ukupno 40 u svim uzrastima i kategorijama, dakle pune startne rampe i nedvojbeno daleko veće zanimanje publike, medija i sponzora! Takvo natjecanje zaustavilo bi, sasvim sigurno, odlazak najtalentiranijih i najboljih vozača iz tih zemalja prioritetno, u cilju vlastitog napretka, na jaka međunarodna otvorena natjecanja kojima gravitiraju (ADAC MX, Swiss Masters i sl.). Nije nevažno istaknuti pri tom da još uvijek ostaje dovoljno termina i mogućnosti da svaka zemlja za sebe organizira domaće prvenstveno natjecanje sa svim preostalim vozačima i onima koji još žele voziti i nastupati, kako bi se popunili kapaciteti staza, kojih je u Hrvatskoj praktički više od najkvalitetnih vozača u najjačoj konkurenciji! Superkros, kakvog poznajemo u našoj zemlji, ili bi trebao naći mjesto i vrijeme na onim stazama koje su pogodne za organizaciju takvih priredbi tijekom listopada i studenog, kako se ne bi preplitao s terminima motokrosa, ili ga ne treba ni održavati, kao što ga, primjerice, nemaju Slovenci! Ovakav težak i zatjevan posao traži uporne, stručne i tolerantne ljude, koji će naći zajednički jezik i kompromisna rješenja sa, u prvom redu i u prvoj fazi barem Slovencima, ali i Austrijancima i Mađarima, te na taj način dugoročno ponudi rješenje za razvoj motokros sporta! A to uopće nije nemoguća misija, nego istinska potreba! Iz tog konteksta treba odvagati i objede na račun uskih interesa, koji motiviraju aktualne direktore našeg motokrosa i superkrosa, Bertovića i Pernara, za vođenje tog sporta u propast! Način održavanja natjecanja kakav je danas, lakše je i korisnije za njih, a odgovara i našim rekreativnim sportskim "zvijezdama"!

<ŠTRIK ŠPILERAJ>

PIŠE: Zvonimir Zmaić - Zmajo

Prije više od pet godina ponudili smo ideju osnivanja regionalne motokros u kojoj bi se natjecali najbolji motokrosisti Austrije, Hrvatske, Mađarske i Slovenije. Takva liga mogla se na primjer održati kroz ukupno osam priredbi, po dvije u svakoj zemlji, uz sudjelovanje po deset najboljih vozača iz svake zemlje, što bi jamčilo po 40 kvalitetnih vozača na svakoj od 16 pojedinačnih utrka ukupno, dakako u svim uzrastima!
Treba li argumentirati koliko bi to značilo za kvalitetni razvoj vozača, te zanimanje publike, medija i sponzora!?
Takvo zanimanje publike, medija i sponzora, prema pozitivnim iskustvima iz sličnih natjecanja, kakva već egzistiraju, zacijelo bi otvorile mogućnost angažmana glavnog pokrovitelja lige, s atraktivnim i privlačnim nagradama za prvake!
U tom je bitno da ni domaća, službena prvenstva, u svakoj od spomenutih zemalja, ne bi značajnije trpjela, jer još uvijek ostaje šest do osam mogućih termina za ta natjecanja, a kao i dosad, termini bi se prilagođavali svjetskim i europskim prvenstvima, na kojima bi se angažirali oni vrhunski vozači iz svake zemlje!
Prijedlog je, u Hrvatskoj, uglavnom od strane klubova i izvršnih funkcionera u HMS-u, dočekan kao svojevrsna !?
U prvom redu, javio se naš poznati jal, glede činjenice !?
U Hrvatskoj danas, na žalost, imamo više staza nego najkvalitetnijih vozača. Naime, oko 12 staza aktualno je u ponudi za motokros i superkros priredbe, a ima ih i više!
Kvalitetnih vozača, koji mogu izaći na neku međunarodnu priredbu, te da tamo ostvare i neki vrijedniji rezultat, možemo nabrojati na prste (rutineri Nenad Šipek i Goran Gorički, ako su zdravi, Marko Leljak, Danijel Božić, Karlo Golub, Mirko Lovaković... eventualno
Antonio Šamec, također ako je zdrav... To je tek sedam imena!?...).
Od mladih, upitno je hoće li se, i kako, razviti talenti poput Tumbrija, Lešćana, braće Križnik, Kelnarića, Habijanca, Kundida, Kelave...
Jer, ruku na srce, do polovine devedesetih godina, Šipek i Gorički bili su ispred najboljih slovenskih vozača. Danas, pomalo već i zbog godina, teško se mogu nositi s Jelenom, Krageljom, Možeom, Špindlerom... Marko Leljak, primjerice, kao junior u 85 bio je puno bolji od Jake Možea! Danas je vozač iz Novog Mesta osvajač bodova čak i u MX1, najprestižnijoj konkurenciji svjetskog prvenstva, mnogo uspješniji od Leljaka.
Karlo Golub bio je u juniorskim kategorijama nepobjediv i za Slovence. Danas se teško može nositi i s puno mlađima, poput braće Irt, Gerčara, Bekanoviča i t.d...!
Pa pogledajmo onda kako se organiziraju Slovenci, a kako mi, u domaćim natjecanjima.
Slovenci imaju u svojoj seniorskoj Open konkurenciji 34 vozača. Naš pandan MX3 imao je ove godine 12 vozača. Slovenci imaju u 125 konkurenciji 26 vozača, kod nas ih je u MX2 samo 14. U najmlađoj seniorskoj kategoriji 80, Slovenci su imali u prvenstvu 10 natjecatelja, a mi, konačno jednog više, 11 u MXK1 (85)!
Slovenci su u juniorskoj konkurenciji 12 vozača imali u 80, a pet u 65 konkurenciji. Mi tu imamo tri razreda: 12 vozača u MXY3, sedam u MXY2 i šest u MXY1 (ranije 80 automatik).
Ali, sad dolazi jedna bitna razlika. Slovenci službeno imaju natjecanje VETERANA, s ukupno deset vozača protekle sezone. Hrvatska je B - ligu, u kojoj se nakrcalo 33 vozača u jačoj, MXT3 konkurenciji, te 35 vozača u MXT2 kategoriji, što znači ukupno 68 rekreativaca, veterana, odnosno nekadašnjih vozača tzv. konkurencije !?!
Slovenci su, za svoje vozače koji nisu dovoljno kvalitetni za državno prvenstvo, ili im je premalo utrka tamo, a imaju slobodnih termina, organizirali popularni, otvoreni AKRAPOVIČ KUP. U njemu se, u kvalitetnijem razredu, Open R 1, natjecalo 29 vozača (trojica iz Hrvatske), u Open R2 čak 47 vozača (iz Hrvatske jedan), u 125 R1 33 vozača (iz Hrvatske četiri), u 125 čak 60 vozača (iz Hrvatske jedan), te u 80 R1 11 vozača, a u 80 R2 osam vozača. U Akrapovič pokalu sudjelovali su i mladi. U juniorskoj kategoriji 80 bilo je 13 vozača (iz Hrvatske dva), a u 65 konkurenciji 11 vozača (iz Hrvatske četiri)!
No, pretpostavljamo zašto se kod nas izmislila B - liga, s brojnim rekreativcima? Oni su za organizatore službenih utrka problem, zbog svoje brojnosti, a nisu zanimljivi publici, medijima ili sponzorima, te zaista nije u redu nametati rekreativna natjecanja domaćinima utrka, koji troše velika sredstva za pripreme i održavanje staza!
Aktualni voditelji motokros discipline na taj način okupili su kritičnu masu klubova i vozača za svoju eventualno potrebnu glasačku podršku (SIC)!
I na koncu, što su ove godine napravili Slovenci, a što naši vozači, na međunarodnoj sceni?
U najjačem svjetskom MX1 prvenstvu, Hrvata nema. Slovenci su bili zastupljeni, čak i
osvajali bodove. Tako je Roman Jelen ukupno bio 38., a Jaka Može 51.
U MX2 Grand Prix seriji, ni naših ni slovenskih vozača nije bilo.
U MX3 prvenstvu svijeta, naš Nenad Šipek bio je ukupno 13 (bio bi, možda i bolje plasiran, ali se ozljedio u drugom dijelu sezone), a Danijel Božić 51. Slovenci su bili više zastupljeni i uspješniji: Sašo Kragelj ukupno je sedmi, Miha Špindler 25., Jaka Može 26., a Roman Jelen 35.
U Prvenstvu Europe 250, jedino je naš Marko Leljak uspio biti ispred Slovenaca. Ukupno je zauzeo deseto mjesto, dok je Danko Braim bio 64. Od Slovenaca, Damjan Smrekar je 23., Miha Špindler 25., a Bojan Cerar 49.
U Prvenstvu Europe 125, ukupno je Marko Leljak izborio 74., a Antonio Šamec 85. mjesto. Slovenci su i tu bili brojniji i uspješniji: Matevž Irt 61., Rok Bekanovič 64., Klemen Gerčar 76., Jernej Irt 80., a Toni Mulec 91.
Tri naša mlada vozača izborila su plasmane u EP 65, Luka Križnik bio je 44., a Mihael Kelnarić 46. No, zato je Slovenac Tim Gajser, stjecajem okolnosti s našom licencom, donio za Hrvatsku čak treće mjesto u Europi!
Dodajmo još deseto mjesto ukupno, Slovenca Jake Možea, na otvorenom prvenstvu Austrije, gdje nije bilo naših, pa 57. mjesto ukupno, istog vozača na jakom njemačkom ADAC MX Mastersu, gdje je, od naših, samo Danijel Božić, iz dva pokušaja, jednom izborio finalne vožnje, u kojima je zabilježio 28. i 31. mjesto.
I na koncu, Slovenci su na svjetskom Kupu nacija u Engleskoj bili 29., odnosno deveti u B-finalu (od 31 reprezentacije ukupno). Nisu imali sreće, jer im zbog ozljede nije došao najbolji, Roman Jelen, a drugi najjači adut, Sašo Kragelj, ozljedio se u kvalifikacijskoj utrci, pa su >fantje> u B-finalu imali samo dvojicu, Jaku Možea s 14. mjestom i Matevža Irta, na 29. mjesto, nakon pada na utrci.
Hrvatska je imala sasvim drugi pristup. Nisu išli najbolji, jer izbornik Zlatko Jaroš,
zbog netrpeljivosti prema njihovim klubovima i funkcionerima (čitaj očevima), nije uzeo trenutno najbolje i najspremnije vozače (Danijel Božić, Marko Leljak).
Zašto je tamo putovao Nenad Šipek, nedovoljno oporavljen od ozljede i nespreman za tako teško natjecanje i vrlo zahtjevnu stazu, to samo on zna!? Mladi Mirko Lovaković bio je u B-finalu 20., a Saša Matušić, s jačim motociklom, tek 23. Ostali su predzadnji, deseti, a ukupno tek na 30. mjestu.
Isto je, na žalost, ponovljeno na Kupu nacija Europe, u Rumunjskoj, jedino je Šipeka (ipak) zamijenio Zoran Vurnek, jednako kao Lovaković i Matušić, nedorastao tako jakoj međunarodnoj konkurenciji. Bili su vrlo slabi 15., od ukupno 20 reprezentacija, a bez desetak najjačih europskih reprezentacija; s trostrukim pobjednikom te priredbe Belgijom na čelu, Nizozemskom, Njemačkom, Estonijom, Finskom, Španjolskom, Švedskom, Velikom Britanijom i t.d...
Zato su Slovenci bili dobri, sedmi, s podmlađenim i perspektivnim sastavom; Miha Špindler, Erik Slavec i Klemen Gerčar!
Eto, ni pod takvim okolnostima i odnosom snaga, naši motokros funkcioneri nisu spremni dati sve od sebe i ponuditi maksimalnu suradnju Slovencima, za osnivanje zajedničkog regionalnog natjecanja, ako već ne i spomenute , barem u prvoj fazi!
Vrijeme brzo prolazi, naš motokros kvalitetno i kvantitativno propada, a ni slovenski neće značajnije napredovati, ako se .
Pouzdano znamo da su slovenski funkcioneri pokušali ostvariti sličnu zajedničku akciju s Austrijancima, ali im to, barem dosad, nije uspjelo. Ni ljudi iz Dežele, naime, nisu potpuno imuni na međusobne svađe i prepucavanja.
Kod nas je, zasad prevagnuo <štrik-špileraj>!
Nije tajna da neki funkcioneri nose uza se konop, ako, nedajbože, zakaže tehnika na startnoj rampi! Imali smo takav slučaj u protekloj sezoni! Na stranu još sa zastarjelim i krutim pravilnicima.
Od HMS-a nametnuti direktori motokrosa i superkrosa, Bertović i Pernar, ne dopuštaju nikakve kritike ni prigovore, a kamoli da odstupe s funkcija, iako su načinili puno štete! Umjetno su stvorili masovnost, s već spomenutim rekreativnim vozačima. Puna su im usta kako u našem prvenstvu vozi prosječno 85 do 100 vozača po priredbi (!?). Zasad tako uspijevaju varati i publiku, u tradicionalnim mjestima naklonjenim motokrosu (Savski Marof, Podgarić, Rakov Potok, Požega...).
Kad je, zbog protesta nekih klubova, veći broj najkvalitetnijih vozača izostao s prve ovogodišnje priredbe, u Požegi, zabrinuti u HMS-u smislili su i inicirali osnivanje Komisije za motokros i superkros. Uvjetovali su, međutim, da direktori Bertović i Pernar ostanu na svojim fukcijama, kao članovi te Komisije (!?).
I pored tog, odluke tako osnovane komisije, nakon legitimnog izbora od strane klubova, nisu poštivane, a ona je zatim i , odnosno ukinuta, od strane Upravnog odbora HMS-a, navodno prema prijedlogu Sportskog odbora, kojem je na čelu Igor Eškinja, koji već dugo vremena radi protiv interesa motokros discipline, a ve je obavljeno u , bez priopćenja javnosti i klubovima (!?).
Ovi ljudi, koji sad vode naš motokros i superkros, čine to očigledno samo zbog svojih osobnih interesa, bilo financijskih, bilo nekih drugih, ali bez imalo samokritike i promišljanja kako ponovno omasoviti i kvalitetno osnažiti taj, još uvijek najtrofejniji i najkvalitetniji sport unutar HMS-a!
Tako je ugasla i zadnja nada da se, još u ovoj sezoni, pokuša nešto učiniti za ozdravljenje i izlazak iz krize našeg motokrosa. Što se tiče superkrosa, opet se, zbog uskih interesa nekih organizatora, inzistira na njegovom organiziranju zajedno s motokrosom, kakvog primjera zaista nigje nema. Preplitanje tih disciplina, poznato je, šteti vozačima! Slovenci, primjerice, uopće nemaju tu disciplinu!
I, ne treba više kriti, Bertović i društvo služe se čak prijetnjama i ucjenama, prema nekim organizatorima, za uskraćivanje domaćinstva priredbi, licenci za staze i sl. (!?).
MCK KIA - Božić, najjači i najbrojniji klub ove godine, želio je organizirati, nakon MX3 svjetskog prvenstva na stazi Mladina, atraktivni pozivni Internacionalni KIA - kup,
gdje je dolazak potvrdio nitko drugi do kralj motokrosa Stefan Everts i to u svojoj oproštajnoj sezoni, te takve prilike više nikad neće biti. U HMS-u je ta inicijativa spriječena, jer priredba (SIC). Kao da je takva vrst pozivnog natjecanja priredba koju, pogotovo naši organizatori, mogu planirati kad im padne na pamet, a ne zgrabiti priliku koja se ukaže, spontano, možda jednom i nikad više!
Dakako, pravi razlog za to bila je osveta klubu koji je zatražio promjene, zbog loše organizacije i vođenja hrvatskog motokrosa, pa čak osnovao i registrirao Hrvatsku motokros udrugu, kao pokušaj organiziranja svojevrsnog sindikata, koji bi brinuo o zaštiti interesa naših klubova i vozača!
Direktor motokrosa Bertović posebno je tragična figura za hrvatski motokros. On uporno odbija odstupiti s te funkcije, iako je zatrpan argumentiranim prigovorima i kritikama. A pri tom zaboravlja da je on upravo bio jedan od najglasnijih, iz skupine marginalizirane Komisije za motokros, prije nekoliko sezona, protiv direktora motokrosa (bio je to Zdravko Leljak, koji je taj posao čak radio vrlo kvalitetno i pedantno, pr.a.), a koji je tad bio postavljen po diktaturi ondašnjeg, autokratskog predsjednika HMS-a Pavića, što je zaista i bilo nedemokratski.
I sad, gospodine Bertoviću, većina opet traži Komisiju za motokros, a ne direktora, kojem se već dulje vrijeme ionako osporava legitimni izbor na tu funkciju, jer je dokazano ostvarena falsifikatom, a u režiji dopredsjednika HMS-a Antuna Brajdića!!!

Kako je direktor motokrosa u HMS-u Ivan Bertović proglasio prvenstvo Hrvatske završenim, pa odredio rok za primjedbe, a tek naknadno obznanio rezultate!?

SEZONA U NEREGULARNIM OKOLNOSTIMA !?

Tek desetak dana nakon isteka službenog roka (30. rujna, pr.a.) za primjedbe i prigovore na sezonu i rezultate motokros prvenstva Hrvatske, kojeg je klubovima dao direktor discipline Ivan Bertović, HMS je na svojim službenim web stranicama obznanio neslužbene rezultate (!?). Sad je još više zanimljivo koji su motivi nagnali tog funkcionera, kojem mnogi osporavaju legalnost postavljanja na funkciju, a prigovaralo se i upozoravalo na to još i prije početka sezone, "proglasiti" prvenstvo završenim iako su još trebale biti održane dvije, s razlogom odgođene priredbe (Mladina, Vučak). S obzirom na vremenske prilike početkom listopada mjeseca, prava je šteta što je Bertović svojim birokratskim (ne)razumijevanjem sporta oštetio sve; vozače, klubove i organizatore, a nanio je štetu i ugledu HMS-a!
Još jednom se, u tom kontekstu, prisjećamo i čudne odluke HMS-a, čiji je Upravni odbor, zbog sve izraženijeg nezadovoljstva većine klubova i vozača, najprije inicirao izbor nove Komisije za motokros i superkros (ali uz uvjet da u njemu ostanu na svojim funkcijama aktualni direktori Ivan Bertović i Miljenko Pernar !?), a zatim se, nakon legitimnog izbora tog tijela od strane klubova, oglušio na sve njegove odluke, da bi ga i naprasno ukinuo, navodno na prijedlog Sportskog odbora, ali bez promptnog priopćenja o tome klubovima (!?).
Po svemu sudeći, ovogodišnja prvenstva u motokrosu i superkrosu nisu protekla u regularnim okolnostima i najbolje rješenje bilo bi poništiti ih i pozvati na odgovornost aktualne voditelje i druge odgovorne osobe u HMS-u! Osvrnimo se malo i na spomenute neslužbene rezultate motokros prvenstva.
S obzirom da, zbog protesta, veći broj vozača nije nastupio na premijernoj priredbi sezone, ta činjenica u mnogome je odredila poredak u natjecanju. Tako je prvak kod seniora u MX3 konkurenciji Saša Matušić (yamaha) iz MCK 97, po ljestvici HMS-a s 48 bodova više od Danijela Božića (KTM) i 53 boda više od Zorana Vurneka (yamaha) na trećoj poziciji, članova MCK KIA - Božić. Nenad Šipek (yamaha) zauzeo je tek sedmo mjesto s 147 osvojenih bodova. "Leteći Zagorec" je, na žalost, doživio tešku ozljedu na treningu, neposredno nakon najvećeg uspjeha u karijeri, trećeg mjesta na utrci MX3 prvenstva svijeta na našoj stazi Mladina!
Izostanak s nekoliko priredbi bio je i za jednog Šipeka nenadoknadiv, pa je nakon punog desetljeća prvi put ostao bez naslova! U MX2 konkurenciji, ni izostanci iz protesta nisu mogli zaustaviti Marka Leljaka (KTM) u osvajanju još jednog naslova. S obzirom na još nekoliko njegovih vrijednih međunarodnih rezultata, pravo je "zloćinstvo" njegovo izostavljanje iz reprezentacije za Kupove nacija (svjetski u Engleskoj i europski u Rumunjskoj), kao i Danijela Božića, svakako najangažiranijeg i tjelesno najspremnijeg vozača protekle sezone u našoj zemlji. U oba ta nastupa, "kockasti" su zabilježili vrlo blijede nastupe i još slabije rezultate! Drugi je u MX2 kategoriji bio Karlo Golub (yamaha), također uz nekoliko utrka manje od konkurencije, a treće mjesto izborio je Mirko Lovaković (yamaha).
U najmlađoj seniorskoj, MXK1 kategoriji, slavio je Hrvoje Karas (yamaha), čak 45 bodova ispred Marka Tumbrija (kawasaki) i Ivana Mikana (KTM) koji su osvojili jednaki broj bodova.
Iako su mnogi njegovi vozači izostali s nekih utrka, MCK KIA - Božić trijumfirao je u klupskoj konkurenciji, za 12 bodova bolji od AMK Karas Teama i čak 257 bodova više od MCK 97. Najuspješniji sponzorski tim bio je, već po tradiciji, Valvoline - MX Šipek. Matej Štimac obranio je naslov juniorskog šampiona u MXY3 kategoriji. Za osam bodova nadmašio je čak nekoliko godina mlađeg suparnika, Slovenca Tima Gajsera, koji je s hrvatskom licencom nastupao za KIA - Božić, ali također izostao s dvije utrke. U svim ostalim, Gajser je uvjerljivo bio najbrži! Treće mjesto osvojio je Bruno Porobić, klupski kolega Štimca iz MK Racera. Slična priča ponovila se u MXY2 kategoriji, gdje je prvak mladi Zabočanin Mihael Kelnarić, a na drugoj poziciji još jednom već spomenuti Tim Gajser, također s pobjedama u svim svojim nastupima! Treći je bio borbeni Ivan Brdarić iz MK Samobor. Matija Kelava, član MCK 97, superiorno je trijumfirao kod najmlađih, u MXY1 konkurenciji, ispred Edina Halilpovića i Domagoja Požgaja, obojice iz TRP-Marovića. MCK KIA - Božić uvjerljivo je bio najbolji klub i kod juniora, čak 250 bodova ispred TRP-Marovića, te 352 boda više od MK Samobor. U toj kategoriji, najuspješniji sponzorski tim bio je RT Rens#1. Posebna priča su rekreativci, veterani i amateri, za koje je direktor Bertović "izmislio" nebuloznu B-ligu, kakav je primjer nezabilježen bilo gdje u svijetu (!?). Navodno bi najbolji iz poretka B-lige dogodine trebali nastupati u najjačem natjecanju, što primjerice znači da se Drago Marović st., debelo u petom desetljeću života, kvalificirao za nastupe s Nenadom Šipekom, Danijelom Božićem, Sašom Matušićem, svojim sinom Ivanom i t.d... (!?). Inače, u snažnijoj MXT3 kategoriji, prvak je Ivica Bišćan iz kluba Nova rača, ispred Ivice Hukmana iz Zaboka i spomenutog Marovića (naj)starijeg. O kakvoj kvaliteti vozača je riječ najbolje svjedoči rezultat Slovenca Bogomira Gajsera, koji je zbog svojih sinova Tima i Nejca, koje je registrirao za MCK KIA - Božić, odlučio i sam nastupiti na priredbama nekadašnje "Turist" klase. On je superiorno slavio dvostruke pobjede na svim priredbama na kojima je vozio, ali zbog ukupno šest utrka manje od konkurencije, zauzeo je tek sedmo mjesto!

U MXT2 konkurenciji, prvak je Ivan Glavica iz I HMK Zagreb, ispred Marka Šutala iz Požege i Dominika Tešića iz MK Racer. Kod rekreativaca najbolji klub bio je Zabok, ispred MK Bedekovčine i I HMK Zagreb, dok je najuspješniji sponzorski tim bio Total Tembo iz Bedekovčine. ZVONIMIR ZMAIĆ